Najnoviji performans i još jedna monografija govori da je Dimitrije Popović od sebe i svojega djela stvorio primjer bez lake poredbe u hrvatskoj umjetnosti.
Za jedne je Dimitrije likovna megazvijezda, za druge tek literarni fantast, ponekim kolegama umjetnik vrijedan svake pažnje, a ponekim sumnjivi likovni svat. Bilo kako bilo, on je ime koje ne izaziva ravnodušnost.
Još davne 1980. godine, povodom izložbe u Galeriji Karas i prve Dimitrijeve monografije (Depolo, Tenžera, Maroević) napisao sam zapravo pohvalan tekst, spominjući tek stanoviti “manirizam” koji sam sebi pomalo zatvara vrata i postaje (činilo mi se, prerano) zaštitni znak tada mladoga “virtuoznog crtača”. Od tada sam lišen zadovoljstva susretanja sa zanimljivim sugovornikom koji mi je ljudski ostao blizak, premda likovno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....