Malo je koji čovjek i slikar u svojem životu i opusu toliko gorljivo branio slikarstvo, pa i djelima u kojima je Đuro Seder (r. 1927.) kušao krajnosti “šutnje i ništavila” i u vremenima vlastita mračna, neprozirna, škuroga enformela.
U svojemu sjajnom tekstu “Nemogućnost slike” (1971.) Seder je objasnio svoju nelagodu pred platnom, pitajući se “Je li moguće oblikovati Ništa”? To je sigurno najmisaoniji i najdublji tekst jednoga slikara uopće, tekst koji nabija komplekse tzv. profesionalnim piscima o umjetnosti, a koji je krivo protumačen kao evanđelje svojevrsne slikarske i stvaralačke slijepe ulice, njezine nemogućnosti i neprozirnosti.
I premda je pritom navukao i spominjanje egzistencijalista i tumača apsurda (Jaspers, Camus i dr.), kao i Pollockovu logik...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....