Čim zakoračite u atelijer slikara Zoltana Novaka pogled pada na veliki, dugački akril. Žarkocrven i direktan; tema je orgija. Nek si svatko zamisli što hoće, ja ne kanim verbalizirati.
Navikli smo na Novakova “šetača”, usamljenika mehaničkog pokreta. Naslikao ga je 1991. nakon što je za jedne od uzbuna i zamračenja prošao Mostom slobode – baš ga je uhvatio strah. Naslikao je malog čovječuljka, u velikom gradu, i zaokružio ga. Učinio ga je amblematskom figurom svog opusa. “Šetač” je bio i svetac, i heroj, ljubavnik. “Sve ono što sam bio, ili sam želio biti”, pojašnjava Novak. “Bio je apoteoza malog čovjeka. Pretvorio sam ga, gotovo, u kiborga… Ali malo mi je dosadio, u likovnom smislu. Nije mi pružio sve što sam htio.”
E pa, sad nastaje nešto sa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....