Arheološka senzacija na dnu mora: ‘Pronašli smo ostatke izgubljene civilizacije. Morat ćemo iznova pisati povijest čovječanstva‘

Znanstvenici su u blizini obale Indonezije došli do revolucionarnog otkrića koje bi moglo iznova napisati priču o ljudskom porijeklu i preoblikovati naše razumijevanje ljudske evolucije. Istraživanje su objavili na stranicama Sveučilišta u Leidenu.

Kako piše Daily Mail, u moru ispod slojeva mulja i pijeska u tjesnacu Madura, smještenom između otoka Java i Madura, pronašli su lubanja Homo erectusa, drevnog ljudskog pretka, staru više od 140 tisuća godina. Stručnjaci vjeruju da bi to moglo biti prvo fizičko svjedočanstvo izgubljenog svijeta, pretpovijesne kopnene mase poznate kao Sundaland koja je nekoć spajala jugoistočnu Aziju kao prostranu tropsku ravnicu. Uz kosti lubanje, istraživači su pronašli više od šest tisuća fosila 36 životinjskih različitih vrsta, uključujući fosile komodskih zmajeva, bivola, jelena i slonova. Neki od tih fosila imaju jasne tragove rezanja, što ukazuje da su rani ljudi koristili napredne lovačke tehnike.

Otkriće pruža rijedak uvid u život drevnih ljudi i sada izgubljene zemlje Sundalanda, otkrivajući kako su se ti prastanovnici prilagođavali promjenama okoliša. Iako su fosili prvi put otkriveni još 2011. godine prilikom vađenja morskog pijeska, znanstvenici su tek nedavno uspjeli utvrditi njihovu starost i pripadnost vrsti, što predstavlja važnu prekretnicu u paleoantropologiji.

"Ovo razdoblje karakterizira velika morfološka raznolikost i mobilnost populacija hominina u regiji.", rekao je Harold Berghuis, arheolog sa Sveučilišta u Leidenu u Nizozemskoj koji je vodio istraživanje, a koje je istraživanje objavilo i na svojim stranicama.

Procjenjuju kako je u razdoblju prije 14 tisuća i sedam tisuća godina, topljenje ledenjaka uzrokovalo je porast razine mora za više od 120 metara, potopivši niska prostranstva Sundalanda. Do otkrića fosila došlo je slučajno tijekom eksploatacije morskog pijeska u tjesnacu Madura, kada su strojevi iznijeli fosilizirane ostatke. Radnici su pronašli više od šest tisuća fosila kralješnjaka i dva ljudska fragmenta lubanje. Svjesni važnosti nalaza, znanstvenici su započeli detaljna istraživanja, pažljivo prikupili i katalogizirali sve ostatke za daljnju analizu. Analizom slojeva sedimenta u kojima su fosili pronađeni, istraživači su otkrili zakopani riječni sustav drevne rijeke Solo, koja je nekada tekla prema istoku preko danas potopljenog Sunda Shelfa. Sedimenti u dolini upućuju na bujan riječni ekosustav tijekom kasnog srednjeg pleistocena.

Homo erectus, Homo heidelbergensis, Homo neanderthalensis i Homo sapiens

-/mary Evans Picture Library/profimedia/-/mary Evans Picture Library/profimedia

Za datiranje slojeva korištena je metoda optički potaknute luminiscencije (OSL) na zrncima kvarca, kojom se utvrđuje kada su sedimenti posljednji put bili izloženi sunčevoj svjetlosti, što je bilo presudno. Tako su fosili i naslage datirani na razdoblje između 162 tisuće i 119 tisuća godina starosti, dakle unutar kasnog srednjeg pleistocena.

Inače, Homo erectus označio je veliku prekretnicu u ljudskoj evoluciji. Bili su to prvi rani ljudi koji su nam više nalikovali, s višim, mišićavijim tijelima, dužim nogama i kraćim rukama. Dva fragmenta lubanje Homo erectusa; čeone i tjemene kost, uspoređena su s poznatim fosilima s lokaliteta Sambungmacan na Javi. Sličnosti su potvrdile da fosili iz tjesnaca Madura pripadaju Homo erectusu, proširujući dosad poznao područje ove vrste na sada potopljeno područje Sundalanda. Lokalitet je sada prepoznat kao prvo podvodno nalazište hominina u Sundalandu. Istraživači su također otkrili fosile izumrlog roda velikih biljojeda sličnih današnjim slonovima, poznatih kao Stegodon. Ova bića su mogla doseći visinu od do četiri metra u ramenima i težiti više od 10 tona. Njihovi kutnjaci imali su više grebena od ranih slonova, ali manje od suvremenih, ukazujući na evolucijski prijelazni oblik. Otkriveni su i ostaci raznih vrsta jelena, uključujući kosti i zube, što upućuje na raznoliku i zdravu populaciju. Jeleni su važni pokazatelji nekadašnjeg okoliša jer obično nastanjuju otvorene šumske prostore i travnjake s dovoljno vode i vegetacije za ispašu. Oni su vjerojatno predstavljali važan izvor hrane za predatore, uključujući rane ljude. Fosili životinja nalik na antilope dodatno potvrđuju teoriju da je područje bilo pretežito travnato, budući da takve životinje preferiraju otvorene prostore umjesto gustih šuma. Ovo istraživanje predstavlja prvi izravni dokaz prisutnosti ljudskih predaka na sada potopljenim područjima Sundalanda, dovodeći u pitanje ranije pretpostavke o zemljopisnom rasprostranjenju Homo erectusa. Također, naglašava ključnu ulogu potopljenih krajolika u razumijevanju ljudske evolucije i migracija kroz jugoistočnu Aziju. Berghuis i njegov tim pokazuju kako kombinacija geoloških, arheoloških i paleo-okolišnih metoda može razotkriti izgubljena poglavlja ljudske povijesti skrivena pod morem.

U razdoblju prije 14 tisuća i sedam tisuća godina, topljenje ledenjaka podiglo je globalnu razinu mora za više od 120 metara, potopivši niske ravnice Sundalanda. Cijele zajednice bile su prisiljene bježati u unutrašnjost ili na više otoke. Fosili Madurskog prolaza samo su jedan dio slagalice koja obuhvaća kontinente i prapovijest. Kako tehnologija podvodnih istraživanja napreduje, znanstvenici se nadaju otkriti gradove, posjede i sjećanja koja su ostala u potopljenim područjima.