Arijana Lekić-Fridrih

Tri se godine suprotstavljala klečavcima: ‘Tu se ne radi o religiji, a reći ću vam i što me najviše pogodilo‘

Arijana Lekić-Fridrih

 Ivan Posavec
Umjetnica snima dokumentarac o femicidu Mihaele Berak, a svoje nove performanse predstavit će u lipnju na Noći performansa i Perforacijama
Umjetnica snima dokumentarac o femicidu Mihaele Berak, a svoje nove performanse predstavit će u lipnju na Noći performansa i Perforacijama

Krajem prošle godine Arijana Lekić-Fridrih na zagrebačkom je glavnom trgu posljednji put izvela svoj performans Tiha misa, kojem se suprotstavljala klečavcima. To je radila pune tri godine.

Što je u tom razdoblju naučila o njima, a što je spoznala o sebi?

"Tiha misa značila je kontinuirano izlaganje vrlo specifičnoj vrsti društvene napetosti: trenutku u kojem žensko tijelo postaje političko samim time što je prisutno, mirno i ne pristaje nestati iz prostora. Ono što sam naučila o njima jest koliko je snažna potreba za kontrolom ženskog tijela, ali i koliko se ta kontrola danas predstavlja kroz jezik ‘zaštite‘, tradicije ili morala. Važno je razumjeti da se ovdje ne radi o religiji, nego o pokušaju uspostavljanja društvenog poretka u kojem su uloge jasno zadane, a odstupanje postaje prijetnja. Ono što me možda najviše pogodilo nije bila agresija sama po sebi, nego količina normalizacije te agresije u javnom prostoru. Istovremeno, kroz te tri godine naučila sam koliko je prisutnost važna. U performansu se često govori o gesti, tijelu i trajanju, ali tek s Tihom misom sam do kraja razumjela što znači jednostavno ostati. Ne reagirati na očekivani način, ne uzvratiti istom vrstom nasilja, nego inzistirati na vlastitoj prisutnosti i pravu na javni prostor. Mislim da je upravo ta tišina proizvodila toliku nelagodu", objašnjava Lekić-Fridrih, čiji je performans nastao u produkciji Domina, udruge u kojoj je vrlo aktivna posljednjih godina.

Kakvo je njezino iskustvo rada na polju civilnog društva?

"U radu s Dominom dodatno sam osvijestila koliko su iskustva različitih manjinskih zajednica povezana i koliko je važno dugoročno, kolektivno djelovanje. Nažalost, takvu vrstu rada pojedini, ali vrlo glasni javni akteri smatraju opasnom i nastoje nas cenzurirati i zaplašiti. Mi se, naravno, ne bojimo, bit ćemo još glasniji”, kaže Arijana, koja je po obrazovanju filmska redateljica i smatra da se umjetnici ne trebaju ograničavati na jedan medij.

No, vraća se filmu jer snima dokumentarac o femicidu Mihaele Berak, a svoje nove performanse predstavit će u lipnju na Noći performansa i Perforacijama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. svibanj 2026 09:05