Bio je majstor političke karikature i umjetnosti, briljantan crtač čija djela i danas imaju onu izvanvremensku snagu poruke zbog čega su uspoređivana s Picassovom “Guernicom”. No više od svega bio je multipatriot i borac za ljudska prava koji je svoju enormnu energiju i izniman talent usmjerovao na borbu za slobodu i protiv političkog zla. Svojom umjetnošću borio se prvenstveno protiv nacizma, a Eleanor Roosevelt nazvala ga je “armijom od čovjeka u ratu protiv Hitlera”. Riječ je o Arthuru Szyku, američko-židovskom umjetniku rođenom u Poljskoj, danas praktički potpuno zaboravljenom. Njegovo djelo, međutim, ponovno je u središtu interesa javnosti zahvaljujući jednom čovjeku - bivšem rabinu Irvinu Ungaru koji je više desetljeća posvetio istraživanju Szykova stvaralaštva. Ovih dana premijerno je u Los Angelesu prikazan film o Szyku čiji je Ungar jedan od autora.
Arthur Szyk
Stil minijatura
A sve je počelo sada već prije četrdeset godina, kada se kao mladi rabin Ungar oduševio djelom poljskog emigranta, umjetnika i ilustratora. Szykovo ime bilo je dobro poznato čitateljima časopisa kao što su Colliers, Esquire i Time prije, za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata zbog njegovih antinacističkih karikatura, ali i minucioznih iluminacija na tragu onih srednjovjekovnih koje je radio kao ilustracije biblijskih priča, židovskih tekstova, ali i drugih, nereligioznih knjižvnih djela. No nakon smrti 1951, Szyk je praktički zaboravljen.
Ungar, koji je godinama opsesivno sakupljao umjetnikove radove, odlučio je podsjetiti na Sykovo djelo, pa je osnovao i Društvo Arthura Szyka, objavio nekoliko monografija i kataloga o njemu, te je kurirao izložbe njegovih radova kako u SAD-u tako i u inozemstvu. Najnoviji projekt vezan za Syka dokumentarni je film koji djelomično potpisuje i Ungar, a naslovljen je “Vojnik u službi umjetnosti”.
Na pitanje novinara odakle tolika fascinacija tim umjetnikom, sada već bivši rabin odgovorio je da se nipošto ne radi o nekakvoj njegovoj osobnoj vjerskoj misiji. Međutim, kako je objasnio, Sykova umjetnost ipak odražava i njegove vlastite vrijednosne sustave kao Židova. “Oduvijek su me učili da trebamo poštivati svačiju religijsku tradiciju i kako ono najbolje od svake tradicije treba biti preneseno čitavom čovječanstvu.”
Nacionalist i cionist
Rođen u Lodzu, u Poljskoj 1894. Szyk je bio poljski nacionalist, ali i žestoki cionist. Izbačen je iz srednje škole zbog svojih karikatura usmjerenih protiv monarhije. Europu napušta 1939. te emigrira u SAD gdje ubrzo počinje objavljivati svoje politički vrlo oštre karikature u tamošnjem tisku.
Tijekom Drugog svjetskog rata Sykov umjetnički angažman nazivan je i “ratom jednog čovjeka protiv Hitlerova progona Židova”. Szyk je sakupljao i novce za Kineze i Čehe, Poljake i Britance, vojnike Commonwealtha iz Australije i Novog Zelanda. Nakon rata svoju je umjetnost preusmjerio i na borbu za prava Indijanaca i protiv rasizma nad Afroamerikancima. Također branio je Muslimane u Indoneziji tijekom okupacije Nizozemaca 1948.
Odgovor na strahote
Film “Vojnik u službi umjetnosti: Arthur Szyk” treći je dokumentarni film o tom umjetniku koji je Ungar koproducirao. Film prikazuje Sykov vizualni odgovor na strahote nacizma i holokausta, ali govori i o preporodu židovskog naroda. Kako naglašavaju tvorci filma, nije riječ o biografiji, ali se s publikom nastoje podijeliti Sykovi stavovi o slobodi. “Szyk je bio genij”, ističe Ungar, “i kao takvog trebali bi ga priznati i umjetnički svijet i svi narodi koje je volio - Židovi, Poljaci, Amerikanci - i svatko tko je zainteresiran za društvenu pravdu izraženu kroz umjetnost.”
Ungar je prije nekoliko godina priredio izložbu posvećenu Szykovu stvaralaštvu u Chicagu. Nakon toga uslijedila su i brojna druga predstavljanja preko samostalnih izložbi, svaka s različitom temom i umjetničkim djelima. Trenutno se u židovskom muzeju u San Franciscu održava izložba njegovih slika na temu Haggadah. “Ipak, još puno posla je pred nama”, kaže Ungar.
Umjetnost kao sredstvo
Njegovo neprofitno društvo Arthira Szyka pomoglo je naveliko u oživljavnju interesa za djelo tog umjetnika. Osim što je pokrenuo čitav niz projekata po sveučilištima kako bi se studenti upoznali s radom Arthura Szyka, Ungar je razvio i bazu podataka s nekoliko tisuća umjetnikovih slika i tekstova. Szyk je jednom prilikom rekao: “Umjetnost nije moj cilj, već moje sredstvo.” Pa iako neka od njegovih djela nisu bila društveno angažirana, kao na primjer njegove “Canterburyjske priče” nastale neposredno nakon Drugog svjetskog rata, većina njegovih ilustriranih knjiga sadrže snažne političke poruke. Na primjer “Revolucija u Njemačkoj” (1919.) bila je satira usmjerena protiv Njemačke i njezinog negativnog utjecaja na Poljsku. “Knjiga o Esteri” (1925.) prvo je njegovo vjersko djelo koje pokazuje židovski narod pod prijetnjom. A u “Hagadi” (1940.) je portretirao naciste kao stare Egipćane u priči o egzodusu, nastojeći time upozoriti nove generacije na stoljetnu mržnju.
I gotovo bez iznimke Szykova umjetnost nije nikada bila ambivalentna ili aspstraktna. “Uvijek je imala neku zajedničku temu za koju se zalagao, a to je sloboda a ne tiranija, pravda a ne opresija”, tvrdi Ungar. Sve to učinilo je Szyka jednim od vodećih politički angažiranih umjetnika prve polovice 20. stoljeća.