Je li Sir Winston Churchill bio slikar amater ili mnogo više od toga, talentiran i zanimljiv umjetnik, odgovor će doći već 15. prosinca, kada na aukciji u Sotheby’su bude ponuđeno na prodaju petnaest njegovih slika.
Pedeset godina poslije smrti karizmatskog britanskog premijera, dobitnika Nobelove nagrade za književnost i prema mišljenju Britanaca najznačajnijeg čovjeka u povijesti te velike zemlje, Churchillovo slikarstvo bit će stručno ocijenjeno i valorizirano, a povjesničari umjetnosti upozoravaju da svakako nije riječ o nevažnim slikama jednog amatera.
Vladao perspektivom
Churchill je studirao zajedno sa svojim prijateljem, Sir Johnom Laveryjem, irskim umjetnikom koji je radio portrete. Značajno je i njegovo prijateljstvo s Williamom Nicholsonom, jednim od najznačajnijih britanskih umjetnika prošlog stoljeća, a sam Churchill je govorio da ga je on najviše naučio o slikarstvu. Slike koje idu na aukciju bile su u vlasništvu njegove najmlađe kćerke, Mary Soames, a Churchill je slikao mrtve prirode i pejzaže. Znalci kažu da radovi pokazuju osjetljivog čovjeka, dok je percepcija Churchilla iz političkog i vojnog miljea posve drukčija. Bivši ratni dopisnik, koji je završio vojnu akademiju, zapovjednik bataljuna u Prvom svjetskom ratu, a kasnije ministar rata i zrakoplovstva, pa onda kolonija, koji je Nijemcima uoči novog velikog rata poručio ”nikada nećemo malaksati i popustiti”, u svojem je slikarstvu tražio drugi i drukčiji svijet, slikajući zlatne ribice, lišće. Stručnjaci kažu da je dobro razumio složenost oblika, perspektive i kompoziciju. Uživao je u bojama, ali i sjenama, a ukupno je naslikao 500 ulja na platnu.
Sramežljiv i nesiguran
Prijatelji, ‘pravi’ umjetnici, hvalili su ga, ali je Churchill, razapet izazovima koje su donijele tridesete i četrdesete godine prošlog stoljeća, minimizirao svoju ulogu kao slikara. ”Borit ćemo se na plažama, poljima i ulicama, u brdima, nikada se nećemo predati”, bio je moto kojim je podizao entuzijazam ljudi koji su Europu i svijet pokušali obraniti od Hitlera. Churchill je tvrdio da rat vode državnici i političari, a ne vojnici, a dobio je mjesto u povijesti kao pobjednik u ratu u kojem je svijet birao između strašnog totalitarizma i demokracije.
S druge strane, Churchill slikar pokazao je drugo lice, nježnije, gdje su u prvom planu bili sitni, gotovo nevažni detalji. Gotovo da se sramio svojih slika i nije ih želio izlagati pod imenom i prezimenom, nego pseudonimom. U Parizu, još dvadesetih godina, jedna njegova slika potpisana je kao ”Charles Morin”. Nakon rata i pobjede demokratskog svijeta Churchill gubi vlast, Konzervativna stranka pobjeđuje na izborima, a on predaje premijersku dužnost Anthonyju Robertu Edenu. Ali, nastavlja sa slikanjem.
Jedan rad u Tateu
Neposredno poslije savezničke pobjede šalje dvije slike na izložbu u Kraljevskoj akademiji, pod pseudonimom David Zima, a obje su bile izložene. Jedna od njih je na kraju završila u Tateu.
”Nisam veliki slikar”, znao je skromno govoriti, a povjesničari umjetnosti kažu da je slikao slike kao što je vodio bitke. Osjeća se njegova značajna inteligencija, ali je univerzalna slava koju je doživio kao državnik, vojni strateg i političar fokus zanimanja svakakao pomaknula na druga područja, a ne na njegovo slikarstvo.