Kada bi se vrlo uopćeno i površno proteklih godina u Hrvatskoj pokušalo definirati neke trendove u likovnoj umjetnosti, jedan bi se od njih mogao označiti kao povratak slikarstvu i novom realizmu koji je svojedobno naznačila i izložba u Gliptoteci HAZU istog naziva. Povratak slici prije toga dogodio se i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Riječ je o Novoj slici, kako je kritika tada definirala ovaj pravac. Prisjetimo se u tom kontekstu radova Damira Sokića, Nine Ivančić, Ante Rašića, među ostalim, kao i tekstova Zvonka Makovića.
Na sceni se krajem osamdesetih godina pojavio Bane Milenković. Već je tada, vrlo rano, tijekom i nakon studija, formirao svoj rukopis koji se odvija izvan kanona Nove slike nekad i novih realista sada. Milenković je, naposljetku, “preživio” i razdoblje kada je medij slike, figurativnog slikarstva, bio dalek kritici, kada su se mediji, zapravo, još tako i dijelili, na nove i klasične. Milenković je dosljedan, ustraje na stilu u kojemu su predmeti, kuće, brodovi, psi ili biljke, najčešće teme njegova slikarstva, imaju vlastite, pomaknute perspektive.
Riječ je o rukopisu koji je u pojedinim situacijama možda i pogrešno označen dječjim, zapravo to su ponekad pojednostavljene forme koje koristi kako bi se izreklo ono slikarski bitno. Milenković je, naprosto, slikar, on je jedan od onih sretnika koji još od osnovne škole znaju svoju profesiju. Također, njegove slike su užitak u čistom slikarstvu, no nisu eskapizam, jer umjetnik će u intervjuima kroz sve te godine jasno reći što misli o aktualnim političkim situacijama.
Milenković je završio studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji u klasi Ferdinanda Kulmera. Njegova nova izložba, upravo otvorena u Gradskoj galeriji u Zaboku, naznačuje to i kustosica izložbe Iva Körbler, svojevrsno je, ne i doslovno, prisjećanje na ovog profesora koji ga je učio na akademiji, važnog slikara, kojemu se danas, nažalost, prerijetko odužujemo, bilo izložbama, bilo tekstovim
Nije teško vidjeti gdje i kako je Milenković naučio od grofa Kulmera, primjerice u koloritu. No, u ovom se slučaju pozivaju na problemsko iskustvo mrtvih priroda uvaženog profesora, teme u sklopu koje Milenković otvara nove mogućnosti u skladu sa rukopisom suvremenog slikarstva.
U Gradskoj galeriji u Zaboku, a važno je pisati o takvim prostorima radi decentralizacije nužne za likovnu umjetnost, u ciklusu “Love Plants” izloženi su Milenkovićevi najnoviji slikarski radovi.
Posljednja veća njegova izložba bila je u Muzeju za umjetnost i obrt, kiparska izložba s motivom cipela, sada izlaže nove slike većih formata.
Naziv izložbe “Love Plants” ukazuje na to da je riječ isključivo o slikama koje prikazuju biljke, nema parobroda i brodova s golemim dimom niti kućica u pejzažu tipičnih za Milenkovićev rukopis. Na ovim slikama, kao i na prethodnima, nema ljudskog lika. Variraju od pojednostavljenih, pročišćenih, na kojima ponekad dominira i čista ploha, nekoliko je varijanti na kojoj su samo stolica i biljka, do onih s nizom motiva prikazanih na jednoj slici.
Boje, okusi i mirisi Mediterana, jedna od njegovih češćih tema, prisutni su tek posredno, preko biljaka. Izložba “Love Plants” može se pogledati do 18. listopada.