“Slikarica je to snažne umjetničke poetike, crtačke virtuoznosti, duboke misaonosti i osjećajnosti.” Tim riječima najavljena je izložba prve dame hrvatskog slikarstva, kako su zvali Nives Kavurić Kurtović (1938. - 2016.), koja je otvorena ovih dana u Muzeju grada Kaštela smještenom u kaštelu Vitturi (do 27. rujna). Još jedan pogled na jedinstven i golem opus jedne od najvećih hrvatskih slikarica kaštelanskoj se publici predstavlja nakon više od dvadeset godina - 1999. godine u Kaštel Novome bili su izloženi njezini portreti malih formata u tehnici ulja na dasci na izložbi “Šarm nesavršenosti”.
U svakom slučaju impresivni postav u dvorcu iz 16. stoljeća sagrađenom u stilu raskošne renesansne palače čini ovu izložbu jednim od nezaobilaznih umjetničkih događaja ovoga ljeta. Izložba je naslovljena “IZ MRAKA OZARENOSTI - udahni, nadahni” i sažima neke od najvažnijih etapa, kad je riječ o mediju slikarstva, u stvaralaštvu Nives Kavurić Kurtović. Ukupno 27 radova velikih formata nastalih u širokom vremenskom rasponu od 1966. do 2009./ 2010. i danas, godinama nakon što su naslikani, ostavljaju nas bez daha.
Najranije slike u postavu, kako ističu u tom muzeju, nastale su nakon “mračne faze”, u drugoj polovini 60-ih i u 70-im godinama 20. stoljeća, “kad kolorit postupno oživljuje, svjetlo rasvjetljava sliku, a crtež se afirmira”. Drugu cjelinu, možda i najpoznatiju široj publici, čine platnene prostirke, dok treću čini nekoliko slika nastalih između 2005. i 2009./10. godine, koje su ujedno i njezine posljednje slike, nakon čega se Nives Kavurić Kurtović, kako je poznato, posvetila crtežu.
Zahtjevan pothvat
Kustosica izložbe Mirela Vujević Duvnjak kaže kako je prirediti izložbu Nives Kavurić Kurtović bio za nju privilegij i odgovornost, a odabir djela za prostor od samo 127 m², gdje bi prikazali dio njezina golema opusa, zahtjevan pothvat. Izložba je, kako otkriva, nastajala u karanteni zbog virusa Covid-19, i u trenutku pisanja predgovora za katalog nije niti znala kad će se realizirati, no iako je trebala biti otvorena još sredinom lipnja prolongirana je na koncu za kraj srpnja i moći će se razgledati gotovo puna dva mjeseca.
“Svi koji su pisali ili govorili o Nives Kavurić Kurtović redovito ističu njezin poetski slikarski fenomen, duboku misaonost i osjećajnost. Pred njezinim djelima emocije su ono što uvijek izbije na početku, ‘u prvom pogledu’, a misli, asocijacije, prosudbe dolaze poslije. Čini mi se da je Nives uvijek slikala iznova ono slojevito fluidno biće, sačinjeno od emocija, sjećanja, misli, iskustava… Ona je slikala i crtala ranjenost i ranjivost, nedoumice i prijepore, ironiju i autoironiju, nježnost i ludičnost, međuprostore duševnih stanja”, navodi kustosica.
Zbog svega toga smatra da nema onoga koga njezina djela neće dirnuti.
“Snažna osjećajnost koja vibrira, pulsira, promeće se, širi se i sužava, izvija se i transformira, ekvivalentna je Nivesinoj liniji. Ta morfološki dinamična linija teče, zavija, posrće, gužva se, umrežuje se i drhti u sigurnosti njezina crtačkog metiera, u trenutku i u trajanju. Promeće se u osjećaje i prisjećanja, tjerajući nas da tečemo s njom, dišemo i zastajemo s njom u unutrašnjem duševnom prostoru slike, da iščitavamo unutrašnjim i vanjskim vidom metafore i simbole, povezujući se s njom, sa sobom i s rastućim osjećajem neumoljive samoće”.
Taktilnost slike
Mirela Vujević Duvnjak podsjeća na početke Nives Kavurić Kurtović šezdesetih godina 20. stoljeća, kada je počela graditi svoj likovni jezik “na mračnoj nadrealnoj poetici, gestualnosti i uporabi odbačenih materijala, čime je postizala ključnu enformelističku sastavnicu, taktilnost slike”. Ta sinteza, kako ističe, razvila se u duboko osoban izraz.
“Oslobađanjem ruke jačao je crtež, koji je postao njezino sredstvo i ‘alat’, njezina snaga i simbol. Crtanje je za nju bila egzistencijalna nužnost, poput disanja, što mnogo puta svjedoči zapisima na svojim slikama i crtežima”. Interpretirajući pak posljednje slike Nives Kavurić Kurtović primjećuje stanoviti vitalitet koji izbija iz intenzivnih kolorističkih odnosa i ekspresivnog, gestualnog dinamizma (Gola Maja pregažena zgažena gola, 2005.; Prljavi veš na provjetravanju, 2005.; Jednorog, 2005./06.; Između nigdje i nigdje 1, 2006.; Između nigdje i nigdje 2, 2006.; Šuma Striborova, 2009./10.).
A kad je riječ o njezinim čuvenim platnenim prostirkama, one u svojoj formi, smatra Mirela Vujević Duvnjak, sadrže obredne, arhaične asocijacije, dok sadržajno to su uvijek univerzalna i osobna značenja, slojevita, rafinirana i bez iznimke zagonetna. Za ovu izložbu odabrano je gotovo trideset djela, slika i prostiraka, napominje kustosica, a ideju da u odvojenom prostoru u prizemlju izlože i crteže, nažalost, nisu mogli realizirati. No i dalje im je to želja koju vjeruje da će u budućnosti ostvariti.
