Hrvatski prirodoslovni muzej najavljuje otvorenje izložbe "Lica krajolika – Marija Braut", in memoriam, koja će se održati povodom desete godišnjice smrti jedne od najznačajnijih hrvatskih fotografkinja druge polovine 20. i početka 21. stoljeća. Izložba se otvara 18. 9., u 19 sati, u prostorima Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, a ostaje otvorena do 7. listopada.
Marija Braut (1929. – 2015.) svojim je radom ostavila neizbrisiv trag u povijesti hrvatske fotografije. Učenica i suradnica Toše Dabca, oblikovala je prepoznatljiv fotografski rukopis u kojemu se dokumentarna preciznost, promišljena kompozicija i osjetljivost za svjetlo stapaju s poetskim senzibilitetom. Tijekom više od pola stoljeća profesionalnog djelovanja stvorila je bogat opus koji, između ostaloga, obuhvaća gradske kronike Zagreba, portrete kulturnih stvaratelja, kazališne i glazbene scene, cikluse posvećene krajolicima i prirodi, cikluse posvećene gradovima, među kojima najpoznatiji New York.
Za ovu prigodu odabrano je dvadeset radova s motivima prirode, u skladu sa specifičnim kontekstom Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Posebnu vrijednost izložbi daje činjenica da je deset uvećanja nastalo iz dosad javnosti i struci nepoznatih negativa, koje je Muzeju suvremene umjetnosti darovala Marijina kći, Ranka Saračević Würth. Dio tih negativa, pripadajući ciklusu Mljet – more, prvi je put digitaliziran i predstavljen u izložbenom kontekstu, čime se ostvaruje sama misao Marije Braut kako će jednoga dana njezini neobjavljeni negativi pronaći život pred publikom i da će joj to, među mnogim nagradama dobivenim za života, biti najveća nagrada.
Izložba povezuje dva izrazito različita, a ipak komplementarna ciklusa – snovitu Logarsku dolinu i dinamične prizore mora – stvarajući dijalog između planinske tišine i morske širine, između sfumatnih tonova i svjetlosnih bljeskova. U tom kontrastu Marija Braut potvrđuje svoju jedinstvenu sposobnost da prirodu ne promatra samo kao pejzaž, nego kao stanje duha.
Autorica izložbe, izbora radova i likovnog postava je muzejska savjetnica Jasminka Poklečki Stošić.
Marija Braut (rođ. Kračun) rođena je 1929. godine u Celju. U Zagreb se doselila 1941., gdje je maturirala i započela studij arhitekture koji je napustila te se krajem šezdesetih godina posvetila fotografiji. Tošo Dabac uveo ju je u svijet fotografije. U njegovu je atelijeru stekla temeljna znanja, najprije kao učenica, a zatim i suradnica, oblikujući pritom vlastiti fotografski izraz. Sama je znala istaknuti kako su njezini počeci bili nagli i spontani. Upravo ta neposrednost i otvorenost prema trenutku ostali su trajna odlika njezina stvaralaštva.
Prvu samostalnu izložbu održala je 1969. godine u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu (zajedno s Petrom Dabcem), a iste je godine postala i članicom ULUPUH-a. Radila je u Galerijama grada Zagreba (današnjem Muzeju suvremene umjetnosti), gdje je fotografirala umjetnička djela za kataloge te portretirala brojne umjetnike. Od 1972. djelovala je kao samostalna umjetnica. Tijekom karijere ostvarila je bogatu suradnju s mnogim kazališnim institucijama i festivalima, među kojima su Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Zagrebačko kazalište mladih, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Satiričko kazalište Kerempuh i Dubrovačke ljetne igre.
Marija Braut oblikovala je opus koji obuhvaća širok raspon tema – od urbanih veduta Zagreba, kulturnih i društvenih događanja, portreta književnika, arhitekata i umjetnika, do pejzaža, šuma, rijeka, mora i inozemnih gradova. Izlagala je na više od stotinu samostalnih i skupnih izložbi, a njezine su fotografije bile objavljivane u novinama, časopisima i katalozima. Posljednja velika izložba za njezina života bila je Nepoznati Zagreb Marije Braut, priređena 2014. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
O njezinu životu i radu 2009. godine snimljen je dokumentarni film Marija hoda tiho (produkcija Kadar22). Fotografije i na tisuće negativa čuvaju se u zbirkama brojnih institucija, uključujući Muzej grada Zagreba, Muzej za umjetnost i obrt, Muzej suvremene umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti te Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
Za svoj je rad primila niz nagrada i priznanja, među kojima se ističu Nagrada Grada Zagreba i Nagrada za životno djelo Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti.
Unatoč tomu što Zagreb nije bio njezin rodni grad, upravo je on postao njezina trajna fascinacija i najvažnija tema. Svojim fotografijama ostavila je vizualnu kroniku grada, ali i portret epohe, potvrđujući status jedne od najznačajnijih hrvatskih fotografkinja druge polovice 20. stoljeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....