Izložba “Četvrti život broda Galeb”, koja se do 31. kolovoza može pogledati u Muzeju grada Rijeke, otvorena je u trenutku kada je taj četvrti život iz naslova prilično neizvjestan za bivšu Titovu ploveću rezidenciju.
Prva tri života bila su talijanski trgovački brod za prijevoz banana koji je potom u Drugom svjetskom ratu preinačen u njemački minopolagač da bi, nakon rata, postao školski brod JRM-a koji je Josip Broz povremeno koristio za državnička putovanja, a četvrti život trebalo bi biti pretvaranje u brod-muzej, što je jedna od ključnih infrastrukturnih investicija koje prate projekt Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020.
Za brod-muzej Grad Rijeka je, u paketu s Palačom šećerane u sklopu kompleksa Benčić, aplicirao prema europskim fondovima i odobreno im je 69 milijuna kuna, no s Galebom je priča zapela već na prvom natječaju. Tada se, za obnovu koju je Grad procijenio na 27,6 milijuna kuna bez PDV-a, javilo samo remontno brodogradilište Viktor Lenac s ponudom koja je bila više nego dvostruko veća, 60 milijuna.
U lipnju ove godine raspisan je novi natječaj težak 35,2 milijuna kuna bez PDV-a koji je još u tijeku, a da li se netko javio i jesu li ponude realne znat će se danas, 23. srpnja u 10 sati, kada slijedi otvaranje. Rok za izvođenje radova je prosinac 2020., dakle zadnji mjesec u godini EPK, ali u ovom trenutku je, bez obzira na rezultate natječaja, još uvijek neizvjesno da li će se cijela priča uopće realizirati.
Kredit za obnovu
Naime, “četvrti život” Galeba zapeo je na Gradskom vijeću Grada Rijeke, gdje se nedavno trebalo glasati o 44 milijuna kuna kredita za obnovu broda i Palače šećerane. Rasprava je trajala do dva ujutro, a omjeri snaga u vijeću bili su 18:18 za i protiv pa je glasanje odgođeno za 24. srpnja, dakle dan nakon otvaranja ponuda.
Pretvaranje Galeba u brod-muzej podiglo je više prašine nego sva infrastruktura zajedno koja bi trebala pratiti projekt EPK, a razlozi za “napad” na Titov brod uglavnom su ideološke naravi, iako se povremeno maskiraju u financijske, s obzirom na cijenu koju je Rijeka do sada za njega platila i očito misli nastaviti plaćati.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel je vijećnike pokušao uvjeriti da bi odustajanje od Galeba, inače spomenika kulture pod zaštitom RH, ugrozilo i projekt Palače šećerane, jedinstvenog baroknog objekta na kojem su radovi odmaknuli preko polovice, a financira se iz iste europske i gradske kase kao i brod.
Veza s Rijekom
Naime, u slučaju odustajanja od projekta, Rijeka bi Europi morala vratiti 14 milijuna kuna koji su do sada povučeni i još platiti penale do 20 posto vrijednosti investicije, a osim toga, trebala bi osigurati i dodatnih 25 milijuna da se barem dovrši već započeta Šećerana. Radi se, kako tvrdi Obersnel, o iznosu koji je otprilike jednak onomu predviđenog kredita, plus što se Galeb ne bi rekonstruirao i što bi to bio jedinstven slučaj da neki grad svojevoljno vraća već odobrena i djelomično isplaćena bespovratna europska sredstva. Hoće li ta argumentacija promijeniti mišljenje barem jednog vijećnika, koliko Obersnelu treba za izglasavanje kredita, vidjet će se u četvrtak.
U međuvremenu, izložba u Muzeju grada Rijeke već je polučila dosta veliku pažnju. Postav, među ostalim, nudi odgovor i svim protivnicima projekta broda-muzeja koji kao argument povlače to da Galeb s Rijekom nema nikakve veze. Prva i najočitija veza je to što je u ratu bio potopljen u riječkoj luci, i to torpedom koje je riječka inovacija, no izložba riječki dio priče o Galebu razvija u drugom smjeru. Dizajn interijera i namještaja u Galebu, izuzetno elegantnog, nerazmetljivog i u duhu 60-ih, koji je djelomično restauriran, a sada i izložen, potpisuje Riječanin Zorko Lah.
Riječka tvrtka Brodoprojekt, koja je u Jugoslaviji bila jedan od najboljih brodograditeljskih projektnih biroa i rasadnih vrhunskih inženjerskih kadrova, da bi završila očerupana i ugašena u vrtlogu privatizacije 90-ih, izradila je svojevremeno projektnu dokumentaciju za jednu od rekonstrukcija Galeba i taj se vrijedan arhivski materijal, među ostalim, može pogledati na izložbi. Na Galebu su, kao školskom brodu JRM-a, plovile tisuće Riječana i Primoraca, a Miodrag Šepić iz Rukavca bio je zapovjednik broda od 1965. do 1972., dok je upravitelj stroja bio Dušan Milić, mornaričko-tehnički pukovnik iz Sušačke Drage.
Vježbalište demokracije
Autorice izložbe Nataša Babić i Ema Makarun vrlo su pregledno ispričale priču o Galebu, pokrivši razne segmente, od državničkih putovanja preko industrijske ostavštine do dizajna. Mogu se tu uživo vidjeti i Titove uniforme i namještaj i mnoštvo fotografija, videosnimke i slično, sve uz jasnu i preglednu kronologiju turbulentne povijesti broda.
Budućim brodom-muzejom, ako ga se uspije realizirati, upravljat će Muzej grada Rijeke, a stalni je postav osmislila dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović, autorica niza zapaženih muzejskih postava, među kojima i nagrađenog Muzeja Sinjske alke te Gradskog muzeja Vukovara. Postav je, naravno, zamišljen s jasnim odmakom od bilo kakvih ideologija, u skladu sa suvremenom muzeologijom, no dio riječke javnosti i politike, poglavito HDZ i MOST koji participiraju u vijeću sa značajnim brojem zastupnika, ne gledaju na to na taj način.
Zbog broda su u Rijeku posljednjih godina došli deseci novinarskih ekipa iz brojnih svjetskih zemalja, o njemu su snimani vrlo gledani strani dokumentarci. Interes, dakle, postoji, a odluka da li će ga se pokušati oploditi ili će brod nastaviti skupljati ruzinu ostaje na gradskim vijećnicima koje su izabrali građani Rijeke. Galeb je, dakle, u ovom trenutku, u limbu u kakvom se zatekao, neka vrsta vježbališta demokracije, kao i fiskalne odgovornosti prema građanima.