Neka Bog dade da Ti naše dijete (ako bih Ti ga ostavila) bude na radost - da postane istinski, otvoren, veliki Čovjek, utri mu putove, no ne sprečavaj ga nikada da spozna patnju koja oplemenjuje dušu, jer će samo tako postati čovjek. Pusti ga da se razvije poput biljke, a ako bi posjedovao veliki talent, pruži mu sve što može služiti njegovu poticanju; prije svega daj mu slobodu, tamo gdje je bude zahtijevalo. Jer zbog ovisnosti o roditeljima, rođacima, slama se mnoga nadarenost - to znam iz vlastitog iskustva - i zato postupaj jednako bude li se radilo o djevojčici ili dječaku - ovaj citat iz pisma koje nekoliko mjeseci prije smrti skladateljica Dora Pejačević piše svom suprugu, kao da naslućuje svoj kraj, otkriva da je bila emancipirana žena ispred svoga vremena. Za svoje dijete želi da bude slobodno i jednako odgajano bilo da se radi o dječaku ili djevojčici, da bude samostalno i da ne ovisi o aristokraciji, iako je dio tog kruga. Nakon što je rodila dječaka Thea, Dora Pejačević preminula je od postporođajne sepse 5. ožujka 1923. u trideset i osmoj godini.
"Htjeli smo dati jedan malo drukčiji pogled na nju, da sve što je postigla nije stvar privilegija jer je bila plemkinja, nego njezina stava, da je htjela raditi, stvarati, da je išla kontra struje", kaže Marina Perica Krapljanov, autorica izložbe posvećene životu i djelu Dore Pejačević u Muzeju grada Zagreba. "Iako je plemićkog podrijetla, Dora Pejačević imala je emancipirane, gotovo feminističke stavove prema životu. Bez obzira na sve stečene privilegije, ona odlučuje raditi, samoodržavati se, i to smo htjeli na izložbi naglasiti".
Izložba je dio programa festivala koji je posvećen istaknutoj hrvatskoj skladateljici u povodu stote obljetnice njezine smrti, a nazvana je "Dora - Zapis na brezovoj kori" prema pjesmi Ante Gardaša.
Izložena je, među ostalim, njezina posmrtna maska, zatim zlatne cipele, dnevnik čitanja, portret koji je naslikao Maksimilijan Vanka te original biste "Tuga", čija se replika nalazi na njezinu grobu, pokopana je inače izvan našičkog mauzoleja plemićke obitelji Pejačević.
"O Dori Pejačević naoko svi znamo sve, a zapravo mnogi ne znaju da je umrla vrlo mlada te da je ostvarila izniman skladateljski opus u samo trideset i osam godina života", napominje kustosica izložbe Marina Perica.
Priznaje da je rad na ovoj izložbi bio poprilično izazovan.
"U nedostatku baštinske, muzejske institucije koja se bavi interpretativnim umjetnostima kao što je glazba, sva građa se nalazi u različitim institucijama. Napraviti jednu biografsku priču je vrlo teško jer morate s jako puno institucija komunicirati i sinkronizirati zajedno da biste dobili jednu cjelinu, jednu osobu. Najbolji stručni i znanstveni uvid u biografiju i stvaralaštvo Dore Pejačević nalazimo u monografijama akademkinje Koraljke Kos, a ovom prilikom želim zahvaliti kolegici Silviji Lučevnjak iz Zavičajnog muzeja Našice, Hrvatskom glazbenom zavodu, Muzeju Slavonije Osijek, Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom povijesnom muzeju i Muzičkom informativnom centru."
Dora Pejačević, kći hrvatskoga bana, grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya, rođena je 10. rujna 1885. u Budimpešti. Izložba kroz fotografije i predmete iz fundusa brojnih hrvatskih baštinskih institucija prikazuje odrastanje mlade žene aristokratog podrijetla, svakodnevan život na obiteljskom imanju u Našicama, u perivoju našičkog dvorca i paviljonu od brezova drveta. Portreti roditelja, sestre i braće, obiteljskih okupljanja u parku i na terasi dvoraca. Dora u Našicama provodi djetinjstvo i prima prve glazbene poduke od poznatoga mađarskog orguljaša Károlya Noszede.
Seljenjem obitelji zbog banskih obveza oca Teodora Pejačevića, mlada umjetnica nastavlja privatno školovanje kod nastavnikâ glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda među kojima se ističe Vaclav Huml.
Uoči Prvog svjetskog rata Dora Pejačević odlazi na usavršavanje u Dresden, gdje se razvija njezina glazbena samosvijest i skladateljska strast isprepletena sa širinom njezinih intelektualnih i društvenih interesa.
Zanimljivo je vidjeti zapise koji se inače čuvaju u Hrvatskom glazbenom zavodu, a riječ je o njezinoj knjizi čitanja.
"Ona svoje kompozicije temelji na onome što je čitala u očevoj velikoj knjižnici u našičkom dvorcu, a kasnije se druži s velikim intelektualcima i umjetnicima onog vremena, pijanisticom Alice Ripper, likovnom umjetnicom Clarom Rilke-Westhoff, književnicom Anette Kolb, Karlom Krausom i drugim pripadnicima europske kulturne scene toga doba. Intenzivno čita, pomno bilježeći u svom crvenoukoričenom dnevniku čitanja, od poezije Rilkea, preko Ibsena, Dostojevskoga, Wildea, filozofskih djela Kierkegaarda, Schopenhauera, Nietzschea. Taj ‘spomenar‘ koji je vodila gotovo dvadeset godina pokazuje da je na tjednoj razini čitala dvije, tri knjige te otkriva njezin senzibilitet za učenjem i znanjem i obuhvaćanjem svijeta u sebi", kaže autorica izložbe.
Djela Dore Pejačević izvodili su vrsni glazbenici diljem europskih pozornica, pa su tako na izložbi razne objave i programi koncerata. Tu su potom i brojne privatne fotografije, poput onih sa suprugom Ottomarom von Lumbeom, zajedničke fotografije s vjenčanja te portreti mladog para. Njezin odlazak na izložbi predstavljen je izvornom posmrtnom maskom i poetičnom skulpturom, poprsjem "Tuga".
Festival Dora Pejačević trajat će od 1. do 5. ožujka 2023., a izložba u Muzeju grada Zagreba može se pogledati sve do 2. travnja.