Umjesto da napravi veliku izložbu na kojoj bi pokazao presjek svog stvaralaštva zadnjih dvadesetak godina, jedan od naših vodećih slikara Bane Milenković odlučio se za umjetničku knjigu ili kako je on naziva - art book. No ne bilo kakvu, impresivna je to po mnogočemu publikacija, u dva toma, s mnoštvom slikovnog materijala i tekstovima naših eminentnih pisaca - Miljenka Jergovića, Monike Herceg, Ante Tomića i Zorana Ferića - uz uvod povjesničara umjetnosti Vanje Babića. Svojevrsna je to "enciklopedija", sukus Banetova stvaralaštva u kojoj je sabrano gotovo sve što je u proteklom razdoblju, od njegove posljednje velike monografije koja je izašla 2005. godine, iako ima i ranijih radova, naslikao u svom ateljeu u Gundulićevoj, koji, uz to što je slikarev radni prostor, slovi za kultno okupljalište širokog spektra ljudi privučenih karizmom i umjetnošću slikara. Promocija je bila sinoć u NSK.
Govoreći o razlozima koji su ga naveli na izdavanje ovako raskošne monografije (Hamper Studio), Bane Milenković kaže da su to prije svega neke okolnosti u kojima se našao posljednjih godina.
"Ja cijelo vrijeme kontinuirano radim, na sceni sam još od 80-ih godina, i samostalni sam umjetnik. Što je bio svojevrstan rizik, taj moj odabir posla. Ali od početka sam radije krenuo u te slobodnoumjetničke vode i na neki način teži put nego da sam se na primjer uhljebio na nekoj akademiji, ali, prema mom mišljenju, i profesionalniji s obzirom na to da sam se školovao za slikara. U svakom slučaju, to je moj poziv da slikam, da ostanem u sferi likovnosti. Dogodile su se međutim neke stvari koje su me navele da objavim ovu knjigu. Ovdje u ateljeu, naime, dosta je živo, dosta se družimo, dosta ljudi dolazi ovamo vidjeti što radim, no s koronom pa zatim i potresom sve je stalo i što se tiče izlagačke djelatnosti i što se tiče tog nekog socijalnog konteksta. U tome sam vidio dobru priliku da se popuni taj prostor i da prezentiram svoj rad." Također, kaže slikar, na taj ga je potez navela i manja aktivnost institucija i kustosa koji zapravo, smatra, ne prate scenu koja se događa.
"Nisam tip da idem okolo i nudim svoje radove za izložbe. Često me ljudi znaju pitati kad će izložba jer u Zagrebu dosta dugo nisam izlagao, više po nekim okolnim mjestima. Ova je knjiga, stoga, bila i jedini način da pokažem svoje stvaralaštvo i učinim taj svoj opus dostupnim ljudima. Velika je sreća u tom procesu da sam imao fotografije radova, kontinuirano ih je snimao Goran Vranić, koji je dolazio u moj atelje i zabilježio to što sam radio."
Za svoju umjetničku knjigu želio je, tumači, da bude drugačija od uobičajenih monografija. "Rekao sam ljudima koji su bili uključeni u projekt: ‘Mora biti najviših standarda, svjetska ili ništa‘." U tome je, kako se čini, Bane Milenković i uspio, jer knjiga je izabrana za jednu od najljepših hrvatskih knjiga i predstavljat će domaća tiskana izdanja na izložbama u sklopu sajmova knjiga u Leipzigu i Frankfurtu.
Tekstualni dio povjerio je piscima, njih četvero pisalo je o četiri teme Milenkovićeva slikarstva, što su ujedno nazivi ciklusa i cjelina knjige: a to su Životinje (Miljenko Jergović), Biljke (Monika Herceg), Mediteran (Ante Tomić) i Brodovi (Zoran Ferić).
"Pored toga što obožavam književnost htio sam napraviti u toj jednoj formi art-booka nešto što nije hermetično, što je uključivo, prohodno. Uz izvrstan tekst Vanje Babića koji je čitljiv i dobro približava svijet mog slikarstva zamolio sam svoje prijatelje pisce da svaki od njih napiše nešto o jednom od mojih ciklusa, po svojoj volji i senzibilitetu, nešto što će biti zanimljivo publici, osim tog slikovnog djela, da se može imaginirati to što radim i kroz tekst odnosno priče. Ti tekstovi, mislim, daju dodatnu vrijednost, širinu jednom takvom tipu izdanja."
U knjigu nas uvodi ciklus s motivima životinja, koji je, za razliku od ostalih, uglavnom ulja na platnu velikih formata, izveden u tehnici kolaža i crteža. A tu su, među ostalim, glavni protagonisti - Banetovi psi, korgiji.
"Čitav život imam pse, sada ih imam trenutno četiri, cijelu obitelj, od bake do unuke. Najstarija je Žuži, po nju smo išli čak u Češku, a najmlađa je Frida, ona je iz našeg uzgoja. Imamo još Brandy i Clooneyja. Sve sam ih naslikao. Taj pas, korgi, meni je strašno zanimljiv i likovno, ta njegova forma, nešto između slikarstva i skulpture. Izduženo tijelo, kratke noge, plave oči, kitnjasti rep, visoko uzdignute uši… A i karakterno su jako interesantni. Kakva je to privrženost, ne mogu riječima opisati."
Slijede motivi koji se stalno provlače kroz njegov opus. "To je neki moj unutarnji kod, samo je pitanje kada im se vraćam, a kada se otklonim od njih. Uvijek kažem: Mislim da nije važno što slikaš, nego kako slikaš."
U Banetovoj recentnoj umjetnosti nema ljudskih figura. "Zadnji sam ih put slikao na Akademiji. Ne radim ljude. Ljudi su oni koji promatraju slike, koji su ispred radova."
Knjiga završava razgovorom koji sa slikarom vodi Radovan Marčić u formi - abecedarija, posve osobnih asocijacija koje slikaru izaziva određeno slovo, od mjesta do ljudi. Doznajemo tako neke zanimljive crtice iz njegova privatnog života, na primjer da je grah jelo koje je skuhao najviše puta ili da je Indija njemu najfascinantnija zemlja. "Toliko boja, mirisa i okusa nisam nigdje doživio." Pod slovom "j" Bane spominje jedrenje, koje obožava. "Svake sam godine barem mjesec dana na jedrilicama. Na moje zadovoljstvo kuham prijateljima na brodu, ja sam kogo."
"N" označava Novi Sad, njegov rodni grad, gdje je proveo toplo djetinjstvo i odrastanje. "Kao mali najviše sam volio dječje igre, vožnju biciklom, igre u prašini, odrastanje uz rijeku. Danas je moj rodni grad sasvim nešto drugo, meni pomalo stran."
"L" je pak za Lidiju Šeler, njegovu suprugu, koja je također priznata umjetnica.
"Lidija je najvažnija žena u mom životu. Velika slikarica."
A kako izgleda život bračnog para umjetnika, miješaju li se jedno drugom u to što rade, daju savjete?
"Zapravo dosta rijetko, popričamo, ali trudimo se, to mi se čini bolji put, zadržati likovnu autonomiju. Previše komentara i uplitanja nije dobro, djeluje mi agresivno. Bitno je zadržati jednu finu mjeru. Toga se držimo i Lidija i ja."