Napuštena kina, siromašni radnici s malom djecom koji se pokušavaju probiti iza vrata koja su za njih zatvorena, odličja nekadašnjih heroja koja više ne vrijede, bijeda i siromaštvo...
Lice tranzicije u mnogome je isto.
Izložba ruske, bjeloruske i ukrajinske fotografije “Optimalne projekcije” u Umjetničkom paviljonu pokazuje najbolje fotografske nade iz tih država kroz rad 21 autora.
Fotograf Zjuganova
Napuštena kina snima Leo Klenin (serija “Moskovski kinematografi”), Aleksandr Petrosjan bilježi ulična zbivanja, a Evgeni Georgijevič Zalužnij snima ljude s medaljama (serija “Posljednja prozivka”).
Oni su nova lica ruske, bjeloruske i ukrajinske fotografije i izlaže ih kustos Želimir Koščević, u suradnji s Hrvatskim fotosavezom.
Naglasak izložbe je na novoj generaciji. Mnogi su od njih, naime, rođeni u drugoj polovici osamdesetih. Uz neke iznimke, pa tako ima nekoliko radova već potvrđenih fotografa poput Vladimira Sokolaeva (rođen je u 1952. godine u Novokuznjecku) koji se bavi socijalnom fotografijom i izlaže crno-bijele portrete štićenika dječjeg doma (“Kvarcanje u dječjem domu”).
Kustos Koščević tu je fotografsku scenu doveo u Hrvatsku tako da je zajedno s nekoliko kolega, među kojima je i kustos iz pariškog centra Pompidou, u Moskvu otišao na poziv Darije Žukove i njezinog centra za suvremenu umjetnost Garage. Kroz program koji sponzorira Roman Ambramovič (fondacija Iris) ponuđeno im je stotinjak imena fotografije, i nakon niza intervjua s odabranim autorima svaki je kustos odabrao one koje želi izlagati. To je način na koji ovi ruski bogataši promoviraju svoju domaću scenu.
A Koščević je odabrao sljedeće: Dmitrij Beljakov izlaže fotografije tragičnih događaja tijekom talačke krize u školi Beslanu, gdje je, vidljivo je iz fotografija, na mnoga mjesta imao jedinstven pristup. Pavel Golovkin ima tek 23 godine, no već je bio osobni fotograf Genadija Zjuganova, lidera ruske Komunističke partije te surađivao s mnogim novinama, među kojima je i Kommersant. On izlaže dokumentarne fotografije s ulica ruskih gradova.
Nadrealni su crno-bijeli prizori ulične fotografkinje iz Petrograda Anastasije Kičigine, koji u sebi imaju mnogo poezije i bilježe nemoguće situacije.
‘Religiozne obitelji’
U središnjem su dijelu izložbe u Umjetničkom paviljonu radovi spisateljice, novinarke i fotografkinje Marine Krugljakove, koja za svoj esej “Zona” fotografira žene koje su u zatvoru, mnoge zato što su počinile ubojstvo, a s njima i mala djeca koju su rodile nakon što im je izrečena kazna, djeca koja ne znaju niti za jedan drugi život osim onaj iza rešetaka.
Na izložbi je vidljivo da, iako je riječ o mladoj generaciji, ono što mnoge od njih zanima je povijesni kontekst.
Vija Muragina tako izlaže fotografije na kojima odijeva sve što se u njezinoj obitelji nosilo u drugoj polovici 20. stoljeća, koristi predmete koje su se tada koristili, no cijelu situaciju stavlja u suvremenost.
Nataša Pavlovskaja, koja je dobila nagradu UNESCO-a za seriju “Religiozne obitelji u modernoj Rusiji”, bavi se temom nesvjesnog sjećanja na postsovjetskim teritorijima, snima napuštene prostore nekad važnih poprišta zbivanja, dok fotografije Ivana Mihajlova podsjećaju na poslijeratno razdoblje, kada su se na svim dječjim igralištima gradile rakete u vidu tobogana. Svemirski program, smatralo se u to doba, vodi sve u bolje sutra.
Fototapete na zidu
S jedne strane realnost, s druge bijeg iz te iste realnosti. Prolazeći malim mjestašcem u Udmurtiji fotografkinja Lucia Ganieva otkrila je jednu bizarnost u ukrašavanju domova lokalnih stanovnika: svi, cijelo selo, imaju na zidovima fototapete na kojima su egzotične scene, mjesta koja njihovi stanovnici po svojoj prilici neće vidjeti. Tapete prikazuju idilične prizore koji su suprotni njihovoj često sumornoj svakidašnjici.