ZAGREB - Gospođa u srednjim godinama sjedi u fotelji jednog bečkog hotela i čita novine, Herald Tribune. Lijepo je uređena, no u kosi su joj ipak vikleri. Haljina joj se malo zadigla. Ona to ne primjećuje i vidi joj se donji veš. Prijekorno gleda prema fotografu koji je u tom trenutku počinje snimati.
On ne odustaje, bilježi i taj njezin pogled.
Poticajno okruženje
Ovako izgleda jedna od najupečatljivijih fotografija 77-godišnjeg Mladena Tudora, koji je dobitnik nagrade za životno djelo ovogodišnjih Photodaysa, a u tom povodu će 22 fotografije, u njegovom izboru, od danas biti izložene u Crkvi Sv. Tome.
Mladen Tudor bio je prije svega novinski fotograf. Najpoznatiji je po radu u Vjesniku, pa u Globusu, uz urednika Franu Barbierija. Išao je na teren, bavio se reportažnom fotografijom, njegove su fotografije često nosile reportaže:
- Smeta mi kad pogledam izložbu suvremene fotografije koja mi ništa ne govori o današnjem vremenu. Na fotografiji se mora vidjeti vrijeme u kojemu nastaje. Tudor je sve rješavao s elegancijom i treba mu se pokloniti. Govorio je o svom vremenu, on je bio veliki autor, dovoljno je pogledati njegovu seriju Gastarbajteri. I ja sam novinski fotograf i meni je njegova poetika bliska. On se ubraja u red velikih hrvatskih fotografa: Dabca, Pavića, Medara. Poletovi fotografi nastavak su te njihove priče - kaže fotograf Ivan Posavec.
Na stil Mladena Tudora nedvojbeno je utjecao rad u novinama. Uz temu o kupovnoj moći na početku šezdesetih godina tako, primjerice, snima dječaka koji stoji pred izlogom slastičarnice i željno gleda tortu pod staklenim zvonom, što će kasnije postati jedna od njegovih poznatijih fotografija. I u umjetničkom pogledu, u doba kad se on javlja, okruženje je poticajno. Kod nas cvjeta geometrijska apstrakcija i EXAT, u svijetu je to doba Henrija Cartier-Bressona, fotografa Magnuma, velike izložbe “Family Man”, filmova De Sice, Fellinija.
Čistačica u galeriji
Talijanski neorealizam itekako je utjecao na njega. Može se to vidjeti i na prizorima života u pokrajini, bilo da je riječ o djedu koji drži bosonogu baku za ruke u Gospiću, koja je, iako je ljeto, odjevena u crnu, debelu odjeću, zatim umornoj mladenki na vjenčanju u Rogoznici, koja je čučnula pa odmara, ili usnuloj djevojčici na krilu svoje majke u Dalmatinskoj zagori. Tudor snima i na Kosovu, u Londonu, Parizu, New Yorku...
Također, odlazi na kolodvore, putuje vlakom, snima gastarbajtere u skučenim prostorima vagonskih kupea, jedan pozira s koferom, drugi drži radio u ruci, trećem umjesto kofera služe najlonska vrećica i kutija povezana špagom, skupina se gastarbajtera veseli, zajednički piju u vagonu da im brže prođe vrijeme, stižu u domovinu za novogodišnje blagdane, mašu jedan drugome na peronu, pozdravljaju se... uz zagrebački Glavni kolodvor tada još voze kočije.
Jedna od njegovih najpoznatijih fotografija prikazuje čistačicu u galerijskom prostoru, koja je nakratko stala sa usisavanjem i zainteresirano promatra Picassovu sliku.
Stanka od 20 godina
Tudor je rođen u Splitu, u Zagreb dolazi kao sedmogodišnjak. Fotografira od početka 1950-ih do 1980-ih, a zatim se na dvadeset godina prestao baviti fotografijom. Dvijetisućite ponovno počinje snimati. Novije su fotografije bez imena i bez potpisane su lokacije. No, i dalje su crno-bijele.
Obavezno pogledajte i...
Finalisti glavne nagrade
Deset je kategorija u kojima se natječu suvremeni fotografi.
Najjača je kategorija umjetničke fotografije, u kojoj su finalisti Maša Bajc, Hassan Abdelhgani, s fotografijama snimljenim na grobljima, i Sandra Vitaljić. Njezin ciklus pod nazivom Voljena nastalo je nakon dugogodišnjeg praćenja novinskih napisa i policijskih izvješća o ubojstvima u partnerskim vezama. Riječ je o fotografijama koje prikazuju ozljede na tijelu i organima koje su dovele do smrti.
Tosu dijelovi tijela koji su nekada budili ljubavne i erotske osjećaje - grudi, kosa, lice, usne.
Jaka je i kategorija primijenjene fotografije gdje se natječu Ivan Kelava, Tomislav Može (poznat i po modnoj fotografiji) te fotograf Nedjeljnog Jutarnjeg Vjekoslav Skledar s ekspresivnim portretima kolumnista Jutarnjeg.
U kategoriji dokumentarne fotografije natječe se i Cropixov Dragan Matić, s fotografijama s vojne vježbe policije snimljenima u Zagrebu.
‘Između Amerike i Europe’
Za ovu izložbu dovoljno je reći da ćemo vidjeti fotografije Roberta Cape (ratne snimke, portreti Matissea, Picassa, Hemingwaya, Ingmar Bergman...), zatim Johna Phillipsa, koji nam je poznat po Titovim fotografijama s Visa, a ovdje je zastupljen poslijeratnim fotografijama sa snimanja talijanskih filmova, pa tako na njima gledamo braćuVisconti, Sophiju Loren...
Bit će izloženi i radovi Lewisa Hinea, Andréa Kertésza, Waltera Rosenbluma i Williama Kleina.