Čovjek koji je snimio više od tisuću spomenika, ali i najvažnije protagoniste umjetničke scene

“Moj je otac snimao umjetnike uglavnom u njihovim ateljeima, u razgovoru s njima, u druženju. Svjetlost je prirodna na tim fotografijama.

Obično je riječ o spontanim snimcima. Dogovorio bi s pojedinim autorima, slikarima ili kiparima, da dođe kod njih u atelje, a često bi snimio fotografiju još dok se nisu namjestili za poziranje, iznenadio bi ih. Tako su nastali neki od najboljih portreta. S većinom njih bio je prijatelj, bili su ekipa, bili su tu Šime Vulas, Vojin Bakić, Branko Ružić, da nabrojim samo neke”, govori Goran Vranić, fotograf i sin Nikole Nine Vranića.

Fotograf Nino Vranić imao je, naime, nekoliko različitih interesa, snimao je pejzaže, posljedice ratnih razaranja, portrete, najčešće kruga ljudi kojim se kretao, umjetnika, često u njihovim radnim prostorima...