Drugo desetljeće dvijetisućitih donijelo je pozitivnu promjenu u poimanju kolekcionara na ovim prostorima. Imali smo tako priliku vidjeti neke iznimne zbirke, kojima treba nadodati još jednu, Zbirku Kallay.
Kolekcionar je Marko Kallay, odvjetnik, kroz čiju se zbirku provlači nekoliko različitih razdoblja, od moderne, preko avangarde, do suvremenog slikarstva. Prva dva područja Kallay premijerno predstvlja javnosti na izložbi u Modernoj galeriji koja se otvara večeras.
Vaništin test
Zvijezda izložbe slika je “Crna zastava” Ljube Babića, iz 1916., prikaz povorke nakon smrti cara Franje Josipa I. Kallay je sliku kupio od Josipa Vanište, koji ju je pak imao direktno od Babića. Kako je došao do slike, Kallay objašnjava: “Vaništa je pažljivo birao sljedećeg vlasnika slike, morao sam proći svojevrstan njegov test podobnosti, kroz razgovore, i ponosan sam da mi je to uspjelo”, kaže
Slika je u međuvremenu restaurirana i Kallay ju je dao na posudbu Modernoj galeriji, gdje će biti u stalnom postavu do 2020. jer smatra da je to “dužnost kolekcionara koji posjeduju djela važna za nacionalnu baštinu”. Od Vanište je još kupio i “Pogled na Savsku dolinu” Milana Steinera.
Marko Kallay odrastao je u obitelji koja je imala sklonosti umjetnosti, majka arhitektica, otac profesor, često su putovali i posjećivali muzeje. Prva slika koju je kupio bio je jedan prizor koji je naslikao Mihovil Krušlin, bilo je to prije otprilike dvadeset i pet godina i, kako kaže, “bili su to prvi ozbiljniji počeci mojeg kolekcioniranja”.
Među radovima se ističu i “Svadba” Jurja Plančića, motiv “Suzana i starci” Marijana Trepšea, “Pralje” Omera Mujadžića, jedan motiv iz pariške kavane Antuna Motike iz naslijeđa umjetnikove obitelji, potom Vankina slika iz naslijeđa odvjetnikove obitelji. Također, i portret žene s potpisom Roberta Auera uz koji se vezuje i anegdota: sliku je bio prodao, a potom ju ponovno kupio. Najviše se, kaže, od svih, namučio za sliku Emanuela Vidovića, jedan rani prikaz Chioggie, koju je kupio na aukciji u Stuttgartu: “Bio sam spreman na sve da dođem do nje”, kaže.
No, kada bi baš morao izabrati jedan rad da predstavlja kolekciju, bio bi to, uz Babića, jedan kolaž Antuna Motike nastao četrdesetih godina prošlog stoljeća za koji smatra da je “paradigma za zbivanja koja će uslijediti, u skladu je sa svjetskim tokovima, prozor u svijet”.
Motikin je rad uvod u pogled na drugi dio zbirke, onaj poslijeratne umjetnosti. “Razvijam se, puno čitam, učim, naravno sazrijevam, drukčije gledam na neke prve akvizicije. I natjecanje s drugim kolekcionarima koje cijenim, zna mi biti poticaj, kolekcionarstvo je među ostalim za mene sustavno probiranje i eliminacija. A kolekcionari privremeni udomitelji nekih važnih umjetnina.”
Prekretnica
Interes za konceptualnu umjetnost došao je nakon moderne, sada teku paralelno: “Što više učim o konceptualnoj umjetnosti, to mi postaje bliža”, kaže. U zbirci u radovi među ostalima Gorana Trbuljaka, Brace Dimitrijevića, Borisa Demura, Mladena Stilinovića, Svena Stilinovića, Borisa Bućana iz serije “Art” i sl. U zbirci su i originali stripa Andrije Maurovića “Brod bez kompasa”. Obilazak izložbe završava golemim meandrom Julija Knifera, koji je bio izlagan i na Venecijanskom bijenalu. “Kada sam kupio ovaj rad, a bilo je to prije jedno sedam-osam godina, bila je to prekretnica u mojem stavu prema konceptualnoj umjetnosti”, kaže, dalje, Kallay.
Meandar Julija Knifera
Tik uz Knifera je i “Crna linija” Josipa Vanište iz 1960. Kolekcionar također posjeduje i dokumentaciju vezanu uz grupu Gorgona, što je, smatra važan faktor za tumačenje njihova djelovanja.
Izložba je nazvana prema Mangelosovu radu “Genija nema”, a tekstove u katalogu potpisuju Igor Zidić, Ješa Denegri i Ivana Janković.