Već smo pisali o slici kojoj se, desetljećima nakon što su je ukrali nacisti, u Argentini ušlo u trag. No, tko je za to zaslužan i kako je do toga zapravo došlo? Priča nas vodi do argentinskog bračnog para Patricije Kadgien (59) i njenog supruga Juana Carolosa Cortegosa (61), koji je živio u obalnom gradu Mar del Plata. Rođena u Buenos Airesu, Patricia je, iščitano je iz njenog profila s društvenih mreža, radila kao učiteljica joge, a bavila se i biodekodiranjem, (kako piše The Guardian, riječ je o vrsti "opskurne alternativne terapije čiji proponenti tvrde da ista bolesti može izliječiti rješavanjem trauma iz prošlosti"). Juan Carlos se pak bavio go-kartom. Par je živio lagodno i diskretno.
No, prošlog mjeseca, kada su kuću stavili na prodaju, dogodio se veliki zaokret u njihovim životima.
Par je prvo posjetio fotograf iz lokalne firme za prodaju nekretnina kako bi poslikao interijere. Među fotografijama, koje su podignute na internet, bila je i ona dnevne sobe na čijem je zidu visila slika žene.
Na drugom dijelu svijeta, nizozemski je medij AD istraživao sudbinu nepronađenih slika starih majstora koje su ukrali nacisti.
Pokušaji da stupe u kontakt s Patricijom i njenom starijom sestrom Alicijom, kćerima visoko rangiranog nacista Friedricha Kadgiena, nisu nailazili na plodno tlo - sve dok jedan od nizozemskih novinara nije preuzeo inicijativu, uputio se u posjet Patriciji te zamijetio da je kuća stavljena na prodaju.
Otvorivši poveznicu na nekretninu, Peter Schouten, koji živi u Buenos Airesu, i njegovi kolege iz Rotterdama, ugledali su i prepoznali "izgubljeno" djelo, a Patricia i njen suprug završili su na optuženičkoj klupi. Optužuje ih se, naime, za navodno skrivanje (eng. aggravated concealment) kasnobaroknog portreta slikara Giuseppea Ghislandija.
Rubens, Giotto, Rembrandt...
Federalni tužitelj Carlos Martínez na sudu je rekao da se optužnica mora promatrati u kontekstu povezanosti sa zločinom genocida.
"To je krađa u kontekstu genocida. Povezana je s najozbiljnijim zločinima za koje znamo", pojasnio je.
Sudac je bračnom paru odredio mjeru zabrane putovanja (na period od 180 dana) te zabranu neodobrenog napuštanja doma na razdoblje duže od 24 sata.
Nakon medijskog izvještavanja o vjerojatnoj lokaciji umjetničkog djela, a prije policijskog pretresa, par je, tvrdi tužitelj, istragu pokušao opstruirati uklanjanjem obavijesti o nekretnini na prodaju (eng. property listing), ali i uklanjanjem znaka ‘prodaje se‘. Osim toga, par je portret zamijenio tapiserijom.
Iako su znali da su pod istragom, optuženi su navodno tvrdili da slika pripada njima, a predali su je tek pošto su stavljeni u kućni pritvor i suočeni s daljnjim policijskim pretresom.
Kadgien i Cortegoso su, preko odvjetnika, zanijekali da su sliku skrivali. Rekli su da su je uvijek bili spremni predati. Zanijekali su i opstrukciju te inzistirali da su tužbom (eng. civil action) pokušali ustanoviti vlasništvo, a ne sakriti djelo.
Sporna slika pripadala je Jacquesu Goudstikkeru, nizozemskom Židovu i trgovcu umjetninama koji je u svibnju 1940., bježeći od nacista, napustio Amsterdam, no zatim tragično skončao na brodu za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Goudstikkerovu kolekciju činilo je više od 1100 djela, uključujući Rubensa, Giotta, Tiziana, Rembrandta, Van Gogha. Detalje o kolekciji bilježio je u svojoj knjižici.
Neka pronađena djela bila su izložena u Rijkmuseumu, a 202 djela vraćena su Goudstikkerovoj nasljednici - njegovoj snahi Marei von Saher, koja se u vezi "Portreta dame" ovog tjedna obratila FBI-ju u New Yorku.
Tužitelji su zatražili da se djelo, do utvrđivanja vlasništva, zadrži, no ne i izloži, u Muzeju holokausta u Buenos Airesu.
U Južnoj Americi
Za prisilne prodaje i krađu umjetnina za vrijeme Drugog svjetskog rata veže se i ime Reichsmarschalla Hermanna Göringa. Friedrich Gustav Kadgien, koji se nacistima pridružio 1932., a SS-u 1935. godine, bio je njegov pomoćnik.
Prema švicarskom izvještaju iz 1996., bio je "veoma uključen u kriminalne metode akvizicije gotovine, (...), dijamanata ukradenih od židovskih žrtava".
Kadgien je 1945. pobjegao u Zurich, a potom i u Baden, gdje je osnovao Imhauku, uspješnu tvrtku koja se bavila financijama i trgovinom.
1949. se, kao i mnogi drugi nacisti, uputio u Južnu Ameriku.
1951. godine u Rio de Janeiru je sa suradnicima otvorio brazilsku podružnicu Imhauke. Isto mu je pošlo za rukom i u Argentini, gdje je uskoro dobio i argentinsko državljanstvo.
Imhauka je imala ugovore čak i s vladom Juana Peróna, a djelovala je i kao posrednik za velike njemačke inženjerske tvrtke poput Siemensa.
Kadgien je u Buenos Airesu oženio Hildegard Strauss, s kojom je imao dvije kćeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....