Dalit Lahav Durst: Mala plesačica bila je oštrog jezika i omiljena u brojnim pariškim kafićima

Možete se truditi koliko hoćete, no “Mala četrnaestogodišnja plesačica” u baletnoj haljinici i neugodnog, pomalo odbojnog izraza lica, najkarizmatičniji je kiparski rad Edgara Degasa i na sebe privlači svu pažnju.

Ostale su Degasove skulpture, pak, izrađene poput filmskih sekvenci, pa kad ih gledate postavljene jednu pokraj druge možete pratiti pokrete konja u trku ili pokrete plesačice koja skida čarape poslije predstave.

Putujuća izložba 74 skulpture slavnog francuskog umjetnika otvara se večeras u Klovićevim dvorima . U Zagreb je stigla posredstvom Francuskog instituta i rezultat je suradnje s fondacijom M. T. Abraham.

Detektivski posao

Tim povodom razgovarali smo s kustosicom Dalit Lahav Durst, koja s izložbom putuje svijetom. Zagreb joj je, kaže, posebno zanimljiv jer je njezin djed iz Hrvatske.

Koja je osnovna zadaća fondacije?

- Fondacija nosi naziv po poslovnom čovjeku i kolekcionaru umjetnina M. T. Abrahamu. Umro je 1999. godine i najveća mu je želja bila da njegova zbirka i dalje živi nakon njegove smrti.

Nasljednici su to poštovali te je 2004. godine utemeljena kolekcija. U zbirci su važna djela Larionova i Gončarove, Chagalla, El Lissitzkog, Jean Arpa... Sve zajedno imamo tri tisuće umjetnina koje rado posuđujemo.

Degasove skulpture koje gledamo na izložbi donedavno su bile nepoznate?

- Da, gipsane skulpture otkrivene su posve slučajno 2004. u jednoj ljevaonici u predgrađu Pariza. Uz puno detektivskog posla otkrili smo kako je riječ o skulpturama koje je prodao sam umjetnik. Iz gipsanih smo skulptura odlili bronce koje gledate na izložbi.

Mnogi muzeji i galerije odbijaju često posuđivati umjetnine zato što se one neizbježno “troše” u transportu. Vi, naprotiv, inzistirate na posudbama?

- Zato što je osnovni cilj naše fondacije da kod ljudi probudi ljubav za umjetnost. Ja sam uvijek tu kad se otvaraju kutije, da umjetnine restauriram ukoliko je to potrebno. Umjetnine putuju pod posebnim uvjetima, posuđujemo ih samo odabranima.

Ove skulpture nisu za umjetnikova života naišle na odobravanje. Izložio je samo “Malu plesačicu”, 1881., na izložbi impresionista i nakon negativnih kritika, nije je više izlagao?

- Degas nije poput ostalih impresionista stvarao na otvorenom. Radio je ili u ateljeu ili u operi. Plesačica je imala periku od ljudske kose, pravu baletnu suknjicu od tila i papučice... već je tada Degas napravio prvi ready-made. Njegovo doba to nije prepoznalo.

Na zagrebačkoj izložbi plesačicaje u haljini, ali joj je kosa od bronce, nije prava?

- Skulptura izrađena od voska i s pravom kosom nalazi se u Nacionalnom muzeju u Washingtonu. No, mislim da je puno više od kose ljude šokirao njezin izraz lica. Oči su joj zatvorene, izgleda kao da je pod stresom. Nije sretna. Nije ni previše lijepa. Zapravo skulptura jako zorno opisuje svoje doba, kad je balet bio izlaz iz siromaštva za djevojčice. Plesačice su vježbale u podrumu pariške opere, zatvorene ispod pozornice, pa su ih zvali malim štakoricama.

Degas promatrao konje

Kako je završila belgijska plesačica Marie von Goethem, debitantica u baletu pariške Opere koja mu je bila model za plesačicu?

- Ne zna se točno. Sigurno je da je imala još dvije sestre, koje su zajedno s njom nastupale.

Zahvaljujući tome što je pozirala Degasu, bila je zvijezda, pozirala je i drugima, spominjala se u novinama. Bila je oštrog jezika i omiljena u pariškim kafićima.

Prostitutka?

- Ne zna se sigurno, no vrlo je vjerojatno gospodi pružala određene usluge za naknadu.

Kakvu recepciju je do sada doživjela ova izložba?

- Jako smo zadovoljni. Iako se uvijek i svugdje “Mala plesačica” nameće kao zvijezda izložbe.

Što je vama najdraže?

- Meni su najdraži konji, upravo zato što pokazuju taj spomenuti pokret, kao na fotografiji. Degas je volio konje, često je promatrao konjske utrke.