Zamoljen da prokomentiram spomenik Prvom hrvatskom predsjedniku u Splitu naglasio sam po dalmatinski da je to sridnja žalost što će reći - ništa posebno (u čemu je kolumnist jednog tjednika i ugledni odvjetnik ugledalo čovjeka koji hvali prošle i kudi sadašnje spomenike).
Sada, kada se razišao dim s toga, zapravo još jednog prigodničarskoga predizbornog cirkusa, treba doista vidjeti tužnu sudbinu toga spomenika. O dostojnome mjestu na maloj skučenoj površini zapadno od Biskupove palače, blizu pazara i njegove slikovite gungule, nema govora. Ako je to izraz štovanja i zahvalnosti Prvom predsjedniku, onda je spomenik (koji nije bez kiparskih vrijednosti) odmah na samome početku podijelio smrtnost svih nas. Tu su mu smrtnost namijenili likovno neuki i svakodnevnoj kulturi nesvikli ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....