Kada je Danijel Žeželj prošle godine u Puli, u Galeriji Makina, izložio portrete pisaca koji su utjecali na njega, Borghesa, Bolaña, Cortázara, Majakovskog i sl., bila je to jedna od najboljih izložbi koje sam vidjela 2016.
Za Festival svjetske književnosti koji je u tijeku pisce je portretirao Tomislav Buntak. Buntak je jedan od naših najboljih slikara, no Žeželjev je prikaz bolji. Naprosto zato što je osobniji, jer je sam birao pisce koji su ga formirali. Buntak portretira one pisce koji su gosti FSK-a, oni su kvalitetni, hvaljeni, nagrađivani autori, Kristian Novak ili Philippe Claudel, primjerice. No nije riječ o njegovom, vlastitom, odabiru, o impulsu da kroz slikarski ili crtački rječnik podijeli svoje iskustvo književnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....