“Vi ne biste vjerovali što smo mi vjerovali”, rekao je jednom prigodom književnik Pero Kvesić, poznat i kao prvi urednik Poleta, od 1976., a citirao ga je u svojoj knjizi o tjedniku Željko Krušelj.
Upravo je Pero Kvesić, čiji je dokumentarac o umiranju “Dum spiro spero” nedavno osvojio i Grand Prix ZagrebDoxa, pa smo češće o njemu imali i prilike čitati u novinama, posudio svoje fotografije za izložbu “Poletove fotografije u originalu” koja se večeras otvara u Radničkoj galeriji, i trajat će do 21. listopada. Sve su fotografiije na izložbi iz njegove privatne zbirke.
Kustos je izložbe Feđa Gavrilović, dok zanimljiv postav potpisuje Nika Pavlinek, koja je za potrebe izložbe u galerijski prostor postavila pohabane školske klupe iz razdoblja tjednika, i na njih fotografije, dok su na zidu uvećane novine.
Širok raspon
Na mnogim od fotografija vidjet će se, na njihovoj poleđini, i radni proces, uredničke oznake prije predaje fotografije u tisak, o broju stupaca, stranice i sl.
Kvesić je uveo u pisano novinarstvo jezik svakodnevice, a da mu vizualna nota nije bila nevažna, dokazat će i prva naslovnica - urednik s bradom, ali kao novorođenče. Nije ostao dugo glavni urednik Poleta, no godinama je još bio vezan za tjednik, pa i fotografije na izložbi obuhvaćaju širi vremenski raspon.
Mnoštvo je fotografija, mnoštvo i danas nam poznatih lica, izdvojimo Ivana Posavca, novinskog urednika i umjetničkog fotografa, kojeg je između vlakova, u tamnom kaputu, snimio njegov kolega Mio Vesović, potom strip autora s adresom u New Yorku Mirka Ilića, kojeg s utezima za vježbanje snima Andrija Zelmanović. Zelmanović je snimio i Slavenku Drakulić, Vesović filmskog kritičara Nenada Polimca, pa kipara starog kova, kojeg je teško na prvu povezati uz Poletovu estetiku Antuna Augustinčića...
Može se na izložbi pronaći i fotografija grafita na kojemu stoji “Dolje Polet”, koju je Fedor Vučemilović, jedan od protagonista Grupe šestorice, snimio 1980., kod fontane ispred Meštrovićeva doma, odnosno, HDLU-a. Doduše, postoji opravdana sumnja da je spomenut grafit, kao i onaj “Polet je kriv za sve”, bio proizvod samih poletovaca, onih koji su osmišljavali guerrilla marketing po kojemu su bili poznati.
Na izložbi su i aktovi. Ivan Posavec snima djevojku uz radni stol na kojemu su odložene novine, naziv je “Odmor”, Jasmin Krpan tamnokosu djevojku pri toaleti. Izložen je i Vesovićev nagi golman Milan Šarović, fotografija o kojoj se mnogo pisalo.
Potom prizori iz svakodnevnice, djevojke, kolporterke tjednika, redakcijski sastanci, pa sastanci pred Zvečkom...
Također i prizor s koncerta Azre Jasmina Krpana, no, iako se Polet vezuje prvenstveno uz rock glazbu, nije bilo isključivo samo ovih glazbenih tema, pa tako npr. 80-ih Boris Štajduhar snima Doris Dragović.
Popularna tema
Polet je zadnjih nekoliko godina, bilo skupno bilo samostalno, tema mnogih istraživanja, filmova, serija, izložbi, od Krušeljeve knjige, preko “Sretnog djeteta” Igora Mirkovića, pa serije “Crno bijeli svijet”, pa izložbe u HDLU-u, izložbe Posavca i Vesovića u MSU da nabrojimo samo neke, a i na društvenim mrežama postoje grupe nazvane po tjedniku. Zanimljive teze o Poletu ima i povjesničar Marko Zubak, u svom doktoratu o omladinskoj štampi, koji je obranio u Budimpešti (nisam, nažalost, imala prilike vidjeti čitav doktorat, već parcijalne teze ovog autora, uz pojedine projekte).
Prvo je bilo prisutno mnogo nostalgije, pa nastojanje da se nostalgija “neutralizira”, iako njezina mala doza svakako pridonosi živopisnosti interpretacije tjednika koji je započeo kao partijski tjednik za omladinu, no malo-pomalo otimao se kontroli, ne toliko direktno, koliko indirektno, npr. reportažama o tome kako narod loše živi.
Na ovoj je izložbi u suradnji kustosa mlađe generacije koji iz prve ruke ne poznaje to vrijeme, a iz zbirke protagonista vremena, Polet prikazan objektivno, a interpretacija prepuštena promatraču.