Treba li fotograf biti samo svjedok koji bilježi ili se involvirati ne bi li, ako treba, zaštitio subjekte svoje profesionalne znatiželje, promijenio neku tešku, tragičnu situaciju? Je li fotograf, ako ne reagira, djelomice i sam odgovoran za ono što se događa ispred njegova objektiva?
Ruska fotografkinja Irina Popova naišla je na snažnu osudu javnosti jer je, radeći na fotoeseju o obitelji u kojoj su roditelji ovisnici, svjesno ignorirala teške uvjete u kojima je s uglavnom pijanim ili drogiranim roditeljima živjela njihova tada dvogodišnja kći. Fotografije su nastale još 2008., a zgražanje su izazvale bitno kasnije, kad su objavljene na internetu.
Popova je, priča, projekt počela s namjerom da fotografira - osjećaje. U 2 sata ujutro na ulicama Sankt Peterburga slučajno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....