Galerija u Manchesteru uklonila je iz svog redovitog postava platno "Hilas i nimfe" Johna Williama Waterhousea, jednog od najupečatljivih prerafaelitskih slikara s kraja 19. stoljeća poznatog po slikama s tematikom iz grčke i rimske mitologije te književnosti, uz obrazloženje da želi potaknuti "javnu raspravu" o predstavljanju ženskog tijela, prenosi The Guardian i pita se da li je ta slika u trenutnoj klimi koja vlada "uvredljiva" za modernu publiku.
Waterhouse je 1986. oslikao golišave nimfe koje vabe Hilasa, jednog od Argonauta i Heraklovog štitonošu, da im se pridruži u dubinama.
Nakon što je kustosica suvremene umjetnosti u Umjetničkoj galeriji, Clare Gannaway, uklonila sliku i zamijenila je porukom da je to učinila jer želi "potaknuti raspravu o tome kako izlagati i interpretirati umjetnička djela u javnoj zbirci Manchestera", uslijedile su salve kritika i optužbi za cenzuru i "brisanje prošlosti".
Gannaway je pojasnila da se ta slika nalazi na odjelu galerije naziva "U potrazi za ljepotom" u kojem su izložena brojna djela slikara 19. stoljeća s prikazom golog ženskog tijela te ocijenila da je već sam naziv zbirke "loš" jer prikazuje muške slikare koji tragaju za ženskim tijelima, sa slikama koje prikazuju žensko tijelo kao "pasivnu ukrasnu umjetničku formu" ili "fatalnu ženu".
Također je priznala da je ulogu o donošenju svoje odluke imao pokret #MeToo i Time's Up te da su neki komentari na njezinu odluku kao "politički korektnu" bili pohvalni.
Umjetnik Michael Browne je ogorčen.
"Nije mi drago da se umjetnost uklanja ili zamjenjuje te da nam se diktira 'ovo je loše, a ovo dobro'. Koriste vlast u cilju zabrane umjetnosti i to u galeriji koja se financira javnim novcem. Ne znamo koliko dugo će slika biti uklonjena - danima, tjednima, mjesecima. Ukoliko ne bude prosvjeda, možda nikada više neće biti vraćena na zid".
Također upozorava da je to pokušaj "brisanja naslijeđa" te će vjerojatno i druga djela koja se ocijene "nepoćudnima" završiti u podrumu kako više "ne bi ugledala svijetlo dana".
Novinar Jonathan Jones zgročen je činom i još više njegovim objašnjenjem o pozivanju na raspravu i poručuje da se rasprava može jedino voditi na temu: trebaju li muzeji cenzurirati umjetnost na političkim osnovama?
"Ako vjerujete u ljudski napredak, moguć je samo jedan odgovor. Uklanjanje ovog umjetničkog djela nije zanimljiva kritika već glupa odluka koja će završiti na krivoj strani povijesti. Ovoj cenzuri mjesto je u košu za smeće, zajedno s paragrafom 28 i borbi protiv 'gay' kulture i progona Penguin Books zbog izdavanja knjige 'Ljubavnik gospođe Chatterly' 1960. Majko mila, koju to utopiju sanjaju novi puritanci", napisao je Jones.
Novinar ističe da slobode modernog doba, sviđa vam se to ili ne, uključuju i slobodu seksualnog izražavanja te poručuje i da Waterhouse, kojeg ne smatra velikim umjetnikom, "kao stari viktorijanski ekscentrik ima pravo slikati soft-porn nimfe".
Istom logikom, zaključuje Jones, iz britanskih bi galerija trebalo izbaciti i Velasquezovu Veneru, Tizianovu sliku "Dijana i Akteon" te da još ima vremena da Tate Modern u Londonu otkaže Picassovu izložbu koja će "jamačno sadržavati seksističke vizije od kojih vam curi slina i ispada vilica".
Javnost pozvana na "raspravu" je mahom bijesna.
"Izopačena umjetnost. Nacisti su palili, pa zašto ne bismo i mi. Vrli novi svijet", napisao je u komentaru jedan od čitatelja Guardiana.
"Sigurna sam da će netko otkriti da je Picasso u jednom pismu bio bezobrazan prema nekoj ženi pa hajdemo spaliti sve njegove slike", napisala je čitateljica.
"Na djelu je zagušujući savez čistunaca tipa Mary Whitehouse (društvene aktivistice koja se opirala društvenom liberalizmu), vjerskih fanatika i rigidno puritanističkih feministica. Doba prosvijetljenja bliži se kraju", dodaje druga.
U većini komentara čitatelji odluku opisuju kao "nacistički" ili "talibanski" čin, ali ima i onih koji smatraju da je to "briljantna" ideja za raspravu o pitanju ženskog tijela.