U Nacionalnoj galeriji u Londonu početkom kolovoza 1961. godine postavljena je slika velikog španjolskog slikara Francisca de Goye. Riječ je o portretu vojvode od Wellingtona koji je prethodno bio u vlasništvu vojvode od Leedsa. On ga je prodao američkom kolekcionaru Charlesu Wrightmanu za 140.000 funti, no britanska je vlada željela umjetničko djelo zadržati u zemlji pa je za njega platila iznos čija je današnja vrijednosti dva milijuna funti te je portret završio u Nacionalnoj galeriji, piše BBC.
Tamo se zadržao kratko: osamnaest dana nakon što je izložen, nestao je.
Kada su primijetili da slike nema, stražari su pomislili da ju je uklonilo osoblje Galerije. Nitko nije primijetio uljeze, nikakva oprema nije nađena niti je počinjena ikakva šteta, no portretu nije bilo traga.
Bila je to prva krađa u gotovo 140 godina dugoj povijesti spomenute institucije, a u istragu se uključio i Scotland Yard, no bezuspješno, piše History Today.
Četiri godine kasnije, slika se pojavila. Nađena je na željezničkoj postaji u Birminghamu, a dva mjeseca nakon toga nađen je i čovjek koji je otuđio ovu umjetninu. Umirovljeni vozač autobusa Kempton Bunton (61) predao se Scotland Yardu i priznao krađu.
Slavnu sliku je ukrao, navodi, kako bi pokrenuo humanitarnu organizaciju koja bi starim i siromašnim ljudima plaćala pretplatu za televiziju.
Neočekivana priča o krađi koju nije počinio obučeni i briljantni kriminalni um, već jedan vozač, kao stvorena je za film.
Roger Mitchell, redatelj kultne romantične komedije "Notting Hill" ovu nevjerojatnu priču doveo je na veliko platno, a nesvakidašnjeg lopova utjelovio je Jim Broadbent, simpatični tata Bridget Jones. O filmu se naveliko ovih dana piše u britanskim medijima, jer su 25. veljače krenule kino projekcije.
Jedan od ekskluzivnih producenata na filmu bio je i Buntonov unuk Chris koji je za BBC Culture objasnio da je djedova priča zapravo "priča o borbi radničke klase".
Priča je to o čovjeku koji se često suočavao s odbijanjem (pisao je scenarije, no BBC ih je sve odbio) i otkazima zbog sukoba s upravama zbog zauzimanja za kolege.
Borba za potlačene i marginalizirane ogledala se i u njegovu protestu protiv plaćanja godišnje licence za televiziju, koja je, prema njegovu mišljenju, bila previsoka za siromašne penzionere poput njegova oca.
A povrh toga, Bunton se suočavao i s velikim osobnim gubitkom. Njegova kćer tinejdžerica je, naime, poginula u nesreći na biciklu.
Za spornu sliku Bunton je, piše BBC, čuo 1961. godine. Smatrao je, kažu, da nije u redu da vlada plati toliki iznos za jednu malu sliku te se uputio u Nacionalnu galeriju vidjeti o čemu je zapravo riječ.
Ispred Galerije ugledao je ljestve koje su ostavili radnici. Prozor u muškom toaletu nije bio zaključan, a alarm je svako jutro, kada bi dolazili čistači, bio isključen pa je Bunton uočio priliku.
Ova neviđena priča zaprepastila je vlasti koje su, naravno, kradljivca zamišljale sasvim drugačije.
Umjesto savršeno organizirane, profesionalne kriminalne organizacije, čuveni portret je iz renomirane galerije otuđio vozač iz Newcastlea. Prije nego što je sliku ostavio na postaji u Birminghamu, Bunton ju je, prenosi History Today, skrivao u vlastitoj garderobi. Za to je vrijeme anonimno pisao nekolicini novina i najavio da će vratiti portret ako uplate 140.000 funti u humanitarne svrhe.
Bunton je sliku odlučio vratiti kada je netko saznao za njegovo nedjelo. U strahu da ga "određeni gospodin" ne izda za novac, sam se odrekao portreta. Osim toga, u tom trenu se kradljivac već zasitio cijele priče o Goyinom portretu, piše The Guardian.
Budući da je sliku vratio, za krađu nije bio osuđen, no ipak je proveo tri mjeseca u zatvoru jer sa slikom nije vratio i okvir.
I premda se činilo da je priča o "Vojvodi od Wellintona" dobila epilog, nastavak je uslijedio 1969. godine.
Buntonov sin John se predao i tvrdio da je on pravi krivac. Tužiteljstvo je prosudilo da ne postoji dovoljno dokaza za tu tvrdnju pa slučaj nije išao dalje od toga.
John je mislio da će obitelj od otkupnine zaraditi nekoliko tisuća funti te da će Kemptonova kampanja za besplatnu televiziju dobiti medijsku pažnju, tvrdio je Johnov sin Chris.
Krađa Goyine slike rezultirala je i promjenama u zakonu, piše The Guardian. U Zakon o krađi iz 1968. dodana je klauzula kojom se zakonski zabranjuje "neodobreno micanje predmeta izloženog ili namijenjenog izlaganju u javnosti, koji se nalazi u zgradi kojoj javnost ima pristup".
Osim u već spomenutom filmu "Vojvoda", ova neobična krađa pojavljuje se i u djelu "Dr. No", prvom filmu o najpoznatijem agentu na svijetu Jamesu Bondu.
Francisco de Goya bio je vodeći španjolski slikar s kraja osamnaestog stoljeća čiji radovi zrcale umjetnička razdoblja rokokoa i romantizma. Neki vrhuncem njegova stvaralaštva smatraju takozvane "crne slike", a od ranijih radova poznati su njegove rokoko tapiserije te portreti, poput onog vojvode od Wellingtona.