Mlada, 27-godišnja umjetnica iz Hrvatske Vendi Vernić osvojila je Grand Prix za ilustraciju na međunarodnom sajmu Dječje knjige u Bologni u konkurenciji tri tisuće autora.
Riječ je o najprestižnijoj svjetskoj manifestaciji za dječju knjigu. Razgovarale smo neposredno nakon dodjele nagrada, nije krila svoje oduševljenjem svime doživljenim.
Koliko vam znači prva nagrada?
Velika je stvar već biti izabran za izlaganje na izložbi, s obzirom na to da svake godine konkurira oko 3000 ilustratora sa svih strana svijeta, od kojih se odabire sedamdesetak izlagača, a još biti nagrađen je, pa, suludo. Nagradu u partnerstvu dodjeljuju Sajam i Fundacion SM, a usmjerena je ilustratorima do 35 godina koji su među izabranima za izložbu. Gospođa Paz-Castillo, s kojom sam razgovarala telefonski, nije mogla shvatiti zašto sam ponavljala da ne mogu vjerovati, ali za mladog autora poput mene, koji je ipak još na profesionalnom početku, to je priznanje koje već samo po sebi preokreće svijet, a sad ćemo dalje vidjeti što će proizaći iz te nove perspektive.
U žiriju su sjedila prestižna imena: Steven Guarnaccia, Katsumi Komagata María Fernanda Paz-Castillo, vjerujem da i ova činjenica daje dodatnu težinu nagradi?
Naravno. Radi se o vrhunskim profesionalcima, koji djeluju na području ne samo ilustracije i dječje knjige, već i dizajna, literature, edukacije… Biti prepoznata kao potencijal od strane takvog žirija je sjajno.
Žiri tumači kako je vaš rad “bogat poezijom, osjećajem za humor i u isto vrijeme osjećajem za vječnost”. Jeste li to željeli postići?
Takav komentar je velik kompliment, s obzirom na to da su to sve osobine koje cijenim i tražim u radu drugih, a izgleda da su se posljedično razvile i u onom što sama radim.
Prvi put nakon Svjetlana Junakovića netko iz Hrvatske osvojio je međunarodnu nagradu u Bologni. Vi ste bili Junakovićeva učenica?
Da, diplomirala sam u njegovoj klasi na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i mislim da je jasno da je profesionalno iznimno utjecao na mene. Potaknuo me da se prijavim za izložbu u Bologni dok sam još bila na diplomskoj godini, no te prve godine, kad je i on bio u žiriju, nisam prošla dalje od prve selekcije, što mi je danas drago. To da sam sad drugu godinu zaredom izabrana za izlaganje, pa i nagrađena, pokazatelj je da je moj rad rezultat isključivo kvalitetne baze koju sam dobila kroz studij i na kojoj sam se nastavila razvijati i učiti.
Neko ste vrijeme studirali i na Accademia di Belle Arti di Venezia u sklopu Erasmusa. Koliko vam je značio ovaj studij?
Mnogo, više na razini upoznavanja jedne fantastične kulture i života u tako specifičnom ambijentu, negoli na samoj razini studija, no bilo je i zanimljivo vidjeti i iskusiti kako njihova Akademija funkcionira.
Kako ste odabrali temu za ilustraciju, riječ je naime o pet ilustracija koje se baziraju na kratkoj priči “Krokodil” koju je napisao Dostojevski, objavljena je u časopisu Epoha?
Riječ je o pet ilustracija koje se baziraju na kratkoj priči “Krokodil” koju je napisao Dostojevski. Umjetnica Vendi Vernić kaže kako je “u priči prepoznala cinizam u načinu na koji ovaj pisac opisuje suvremeno društvo i pojedince”
Prošle godine sam na Sajmu sudjelovala s ilustracijama prema Gogoljevoj “Kabanici”, pa sam željela nastaviti s ruskom literaturom, klasikom poput Dostojevskog. Malo je spretnije raditi s kraćim pričama, tako da sam uz nešto “guglanja” naišla na priču “Krokodil” i prepoznala u njoj dobar materijal za ilustriranje.
U kojoj su tehnici ilustracije?
Radi se o kombiniranoj tehnici na papiru, koristila sam akvarel, akrilne boje i tempere, olovke u boji, tuš, kemijske olovke, flomastere i kolaž.
Je li vam bilo teško uhvatiti duh višeg sloja petrogradskog društva sredinom 19. stoljeća i karakter njihove svakodnevice?
Osobno sam u priči prepoznala tihi cinizam u načinu na koji Dostojevski opisuje njemu suvremeno društvo i pojedince. Radi se ipak o nizu viših i nižih birokrata i časnika koji vode poprilično površne živote, a određene analogije s današnjim društvom je nemoguće ne primijetiti, pa sam i takve stvari integrirala u rad. Ne mogu reći je li duh tog vremena doista uspješno i/ili točno uhvaćen, ali nastojala sam dati svoje čitanje (ili: crtanje) priče.
Nesretnim slučajem, Ivana Matvejiča krokodil proguta živog, izazivajući niz peripetija, te nekoliko zaključaka o sudbini i smislu čovjekovog postojanja. Matvejič nastavlja svoj posao kao javni službenik iz utrobe krokodila, njegova žena razmišlja o razvodu. Što je Dostojevski želio poručiti krokodilom?
Riječ je o pet ilustracija koje se baziraju na kratkoj priči “Krokodil” koju je napisao Dostojevski. Umjetnica Vendi Vernić kaže kako je “u priči prepoznala cinizam u načinu na koji ovaj pisac opisuje suvremeno društvo i pojedince”
Krokodila sam prvenstveno doživjela kao satiru na račun običnog, bezličnog čovjeka koji kroz nesretan, slučajan i potpuno apsurdan splet okolnosti dobiva na važnosti, u vlastitoj nesreći i usprkos okolnostima pronalazi novi smisao života. Postoje tumačenja da se Dostojevski referirao na jednog zatvorenog ruskog pisca socijalističkih nazora, što je on sam zanijekao, a s druge strane, možda je moguće i povući paralelu sa životom samog Dostojevskog, koji se mijenja nakon pomilovanja od smrtne kazne i odsluženja kazne u Sibiru.
Riječ je o pet ilustracija koje se baziraju na kratkoj priči “Krokodil” koju je napisao Dostojevski. Umjetnica Vendi Vernić kaže kako je “u priči prepoznala cinizam u načinu na koji ovaj pisac opisuje suvremeno društvo i pojedince”
Kako vam se čini scena ilustracije u Hrvatskoj danas? Sudjelovali ste i u projektu “36 Mountains” koji okuplja međunarodne dizajnere?
Ilustratorska, kao i umjetnička scena općenito, više se svodi na niz pojedinaca nego na konkretnu scenu, što je rezultat raznih faktora. Mojoj generaciji su internet i globalizacija omogućili da bude kako pod utjecajem nekoga iz susjedne ulice, tako i nekoga iz npr. Hong Konga, što je s jedne strane fantastično, a s druge strane rezultira gomilom (namjernih i nenamjernih) copy-paste autora. Projekti poput 36 Mountains su zanimljivi zbog popularizacije crteža i ilustracije, pogotovo što okuplja mlađu međunarodnu generaciju autora koji djeluju u raznim područjima vizualnih umjetnosti, a ne samo primarno ilustracije.
Što vam je dalje u planu?
Crtanje, crtanje i crtanje. U bližoj budućnosti me čekaju izlaganja na Trijenalu crteža i Salonu mladih u Zagrebu, te planiranje samostalne izložbe u Moskvi na jesen, povodom nagrade koju sam prošle godine osvojila na tamnošnjem Festivalu ilustracije “Morse”, a vidjet ću još u kojem će me točno smjeru odvesti nagrada na Sajmu dječje knjige u Bologni. I još par već od ranije započetih projekata.