IZAZOV MODERNE: ZAGREB - BEČ

GUSTAV KLIMT U ZAGREBU Što povezuje amblematskog majstora secesije i Vlahu Bukovca

 REUTERS
Postav u Klovićevim dvorima otkriva spone dvaju gradova na prijelazu stoljeća

Izložba “Izazov moderne. Zagreb-Beč oko 1900.” koja se 9. veljače otvara u Klovićevim dvorima prikazat će djela nastala u dva grada na prijelazu stoljeća.

Među umjetninama iz Beča naći će se slike “Prijateljice (Sestre)”, “Žena na crvenoj pozadini” te crteži za “Beethovenov friz” Gustava Klimta, potom “Borik zimi” i “Alegorijska figura/Mladić Goethe s raširenim rukama” Kolomana Mosera, reljefi Georga Klimta, brata Gustava Klimta, dva naslonjača s potpisom Josepha Hoffmana te stol koji je oblikovao Adolf Loos i brojne druge umjetnine. Među umjetninama hrvatskih autora su “Sredina ljeta”, prizor s tri kupačice Vlaha Bukovca iz 1903. godine koja se nalazi u bečkom Belvedereu (otkupljena je odmah po nastanku) i naša će je publika prvi put imati prilike vidjeti, potom skulptura “Majčina briga” Ivana Meštrovića, smještena u Muzeju lijepih umjetnosti u Budimpešti, pred domaćom publikom izložena nakon jednog stoljeća. Iz Bečkog Belvederea će se izložiti i “Madame Wittgenstein” Ivana Meštrovića, supruge Karla Wittgensteina, mecene našeg umjetnika.

Ivan Meštrović: Majčina briga (1906.)

Prepoznatljiv rukopis

U Beču se u to doba oblikovao radikalizam moderne misli, tamo djeluju i Arnold Schönberg i Gustav Mahler. Gustav Klimt, široj publici najpoznatiji autor, na području je slikarstva mijenjao ustaljene akademske okvire, zauzimao se pristup egzistencijalnom promišljanju, slikarstvom je tumačio velike metafore. Kako svjedoče i dvije slike na zagrebačkoj izložbi, iz Fondacije Klimt, “Žena na crvenoj podlozi” iz 1898., koja je svojedobno bila izložena i u pariškoj Pinakoteci, te “Prijateljice (sestre)”, koje su nastale nešto kasnije, 1907., u prepoznatljivu Klimtovu rukopisu, najčešći protagonisti njegovih slika bile su žene. Navodno nije nikada naslikao dva puta istu ženu (osim Adele Bloch-Bauer), a spominjale su se umjetnikove veze s brojnim pripadnicama viših bečkih krugova. Sigurno je da je jedna od njegovih ljubavi bila Alma Mahler.

Gustav Klimt: Prijateljice (sestre), 1907.

Dio je Klimtovih crteža iz vlasništva bečke galerije W & K - Wienerroither &Kohlbacher, među kojima su “Požuda (Ležeći akt)”, “Poezija”, “Idila”, “Bajka”, “Opera”, “Tragedija”... Iako se u Belvedereu nalaze znamenite Klimtove slike poput “Poljupca”, oni ih rijetko, gotovo nikad ne daju na posudbu, kako tumači Petra Vugrinec, no, napominje: “iz ove institucije dolaze najvažnija djela ostalih bečkih secesionista, te Bukovac i Meštrović”.

Umjetnine su, dalje, posuđene i iz zbirke Petera Infelda. Podsjetimo kako je Peterova supruga, Zdenka, iz Hrvatske, te je sakupljao i naivce. No, u zbirci koju je inicirala njegova majka Margaretha ima i djela Kolomana Mosera i Gustava Klimta, najviše je riječ o crtežima - na izložbi će biti Klimtova “Studija za sliku dame” iz zbirke.

Šarena škola

Izložba je inspirirana onima sličnog predznaka, koje su istraživale veze Beča i Berlina te Beča i Budimpešte, te najveće održane u pariškom Grand Palaisu, koja je povezala dvije prijestolnice, Beč i Pariz. Tamo se u navedenom razdoblju odvijao najintenzivniji umjetnički život, odnosno slikovitim riječima Viktora Žmegača, koji je u predgovoru izložbi u Klovićevim dvorima dao teorijski okvir: “Beč i Pariz prednjačili su u drugoj polovini 19. stoljeća u težnji da se baštinjena slika grada preobrazi prema urbanističkim zamislima civilizacijske modernosti”.

Koloman Moser: Fohrenwald zimi oko 1908.

Teme su izložbi povezane, slične, tipične za epohu, žene, smisao života, bolest i smrt, prolaznost...

“Istražujemo kratak boravak u Beču Vlaha Bukovca, te austrijsku prijestolnicu kao vrlo važno mjesto za Ivana Meštrovića. Također i umjetnice koje su se školovale u Beču jer je to bio u početku jedini način za njihovo obrazovanje, posebno kod znamenite bečke slikarice Tine Blau. U Beču se školovala među ostalima i Antonija Krasnik, a pod utjecajem Beča, putem Čikoševa upliva, razvijala se i Slava Raškaj. Đaci arhitekata Otta Wagnera pak bili su Viktor Kovačić i Vjekoslav Bastl, a suradnik Adolfa Loosa bio je Hugo Ehrlich. Ovo je prvi put da će se uživo djela naših umjetnika moći usporediti s bečkim umjetnicima secesije”, kaže kustosica Klovićevih dvora Petra Vugrinec. Ona je i autorica izložbe, uz Irenu Kraševac, Dariju Alujević i Marinu Bagarić.

Vlaho Bukovac: Sredina ljeta 1903.

Petra Vugrinec kaže kako je bečki Belvedere pokazao interes da ovu izložbu pokaže u Beču, još tijekom ove godine, pregovori su u tijeku: “Nadamo se realizaciji kako bismo pokazali dio slikarstva, posebno zagrebačke šarene škole, koja je prije više od stotinu godina uočena kao najšarenija umjetnička dionica Austro-Ugarske Monarhije”.

Naravno, bilo bi nategnuto tvrditi da je Zagreb parirao Beču, gradu u kojemu se rađao modernizam, no “zagrebačka šarena škola” odredila je modernu, i u njoj neke zanimljive umjetnike. Jedna je od tezi izložbe kako je Vlaho Bukovac naslikao samo jedinu sliku direktno pod utjecajem Gustava Klimta, a to je “Portret Vilme Babić Gjalski” iz 1895. godine, supruge pisca Ksavera Šandora Gjalskog – slika će se također naći na izložbi. Međutim, svojim rukopisom pomogao je definirati modernu.

Sličnosti Bukovca i Klimta tumači Petra Vugrinec: “Oba umjetnika izlažu na Venecijanskom bijenalu, Bukovac 1897., a Klimt 1899. Oba su prepoznata na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Klimt za sliku Filozofija dobiva Medaille d’honneur, a Bukovac za svoj nastup srebrnu medalju. Oba su umjetnika cijenjena u službenim krugovima, među privrednom elitom i aristokracijom, što im nije smetalo da im se prikloni mlađa generacija umjetnika. Kao predsjednici odcjepljenih društava - Klimt Udruženja likovnih umjetnika Austrije - Secesija, a Bukovac Društva hrvatskih umjetnika - ostavili su neizbrisiv trag među sljedbenicima te svojim opusima postavili teško nadmašive kriterije unutar svoje sredine”.

Supruge slikara

Izložit će se i Bukovčev portret cara Franje Josipa I uz podroban opis kako je to izgledalo kad mu je car 1896. uživo pozirao i na kojem su jeziku razgovarali.

Jedna od mini tema izložbe jest kako su naši slikari portretirali svoje supruge, Robert Auer Leopoldinu, Oton Iveković Ljubu, Vlaho Bukovac Jelicu, Ivan Tišov Tereziju...

Od manje poznatih umjetnika pokazat će se stvaralaštvo Dragana Melkusa. Od poznatijih Oskara Alexandera, Otona Ivekovića, Roberta Auera, Roberta Frangeša.... Istražuje se i kako se Celestin Medović snašao u Beču, gdje je stvarao u atelijeru u potkrovlju zgrade u Singerovoj ulici, bez prirodnog svjetla prerađujući ranije napravljene slike kako bi ispunio očekivanja bečkih naručilaca i trgovca umjetninama (neke su njegove slike još i danas mogu pronaći u Beču).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. rujan 2021 05:32