Ona je produkt dizajnerica, a on poznati chef i dizajner kojeg nazivaju još i istarskim kraljem burgera. Ona je svojedobno radila kao kreativna direktorica u Brigadi, on se školovao na prestižnom Institutu Paul Bocuse u Lyonu. Njoj su 32 godine, u srpnju će 33, a njemu su 43.
Ona je iz Zagreba, on je Istrijan.
Vlatka Leskovar Zidar i Ivan Zidar upoznali su se prije tri godine i odmah se zaljubili. Spojila ih je među ostalim i ljubav prema hrani i dizajnu. I zato su osnovali zajednički dizajnerski Studio BOIR.
Struka ih je odmah prepoznala, kako domaća, tako i strana, posebno na polju food designa. Nakon nastupa na London Design Weeku, i Dutch Design Weeku, sada su pozvani i na izložbu koja se održava uz Bijenale arhitekture u Veneciji, a počinje 22. svibnja. A sve zbog kolekcije koronaposuđa.
S kolekcijom New Normal koja propituje utjecaj pandemije koronavirusa na tradicionalne rituale blagovanja, sudjelovat će na međunarodnoj izložbi "Time Space Existence". Uoči izložbe u Veneciji, najavljuju i manju izložbu u Interi u Zagrebu, od utorka, na kojoj će pokazati dio spomenute kolekcije.
Kako živjeti zajedno
Izložba u Veneciji koju organizira Europski kulturni centar, ECC, moći će se pogledati sve vrijeme trajanja bijenala, do 21. studenog, u palačama Bembo i Morate te u vrtovima Marinaressa, a koji će biti preuređeni u park skulptura. Izložba se bavi izazovima održivog razvoja u područjima okoliša, urbanizma, inovacija i lokalnih zajednice te okuplja sudionike iz različitih disciplina – etablirane arhitekte, studije u usponu, dizajnere, umjetnike, fotografe, inženjerske tvrtke...
Sve za koje kustosi ove izložbe smatraju da imaju važnu ulogu u oblikovanju budućnosti. Poimence, uz Studio BOIR, na izložbu su pozvani i znameniti indijski arhitekt Balkrishna Doshi, inače dobitnik Pritzkera, najvažnije nagrade za arhitekturu, te hrvatski kipar koji živi na vrhu Učke, Mirko Zrinščak.
O svemu razgovaramo s ovo dvoje kreativaca. Vlatka je nešto pričljivija, no sjajno se nadopunjuju, diskretno ponekad i ispravljaju jedno drugo.
Govore koliko im znači poziv da sudjeluju na izložbi tog profila.
- Posuđe "New Normal" osmislili smo na poziv organizatora Zagreb Design Weeka, Danijela Tomičića i Tine Marković. Njihova je ideja bila da napravimo instalaciju koja je vezana uz novo doba, za i nakon pandemije, a koja uključuje i food design.
Nakon što smo osmislili koncept, naš je rad prenio i poznati portal za arhitekturu i dizajn Dezeen, nakon čega nam telefoni nisu prestajali zvoniti. O projektu je, potom, pisalo više od stotinu međunarodnih medija, i pretpostavljam da su nas tako prepoznali i organizatori izložbe. Poziv smo dobili početkom veljače i bili smo, naravno, oduševljeni, kaže.
Inače, Hashim Sarkis, libanonski arhitekt i teoretičar, glavni kustos ovogodišnjeg Bijenala, zadao je temu "Kako ćemo živjeti zajedno?". Iako ju je postavio prije pandemije, tema nam se čini relevantnijom nego ikad, komentiramo s našim sugovornicima. Odgovara Vlatka.
- Da, zapravo je jako zanimljivo da je taj naslov dao prije pandemije. Mi smo, kroz dizajn za Novo normalno, krenuli propitivati onaj element hrane vezan uz njezino dijeljenje, uz zajedništva, kroz jednu socijalno kulturološku dimenziju. Kako u Hrvatskoj, tako i svugdje u svijetu, jedno je od glavnih obilježja hranjenja i dijeljenje jela. Zanimalo nas je kako zadržati taj intiman čin kada je nametnuta distanca između ljudi.
Bilo je to u trenutku kada su se trebale postavljati barijere od pleksiglasa, kada je nametnuta udaljenost koja narušava sam čin zajedničkog blagovanja. Inoks je "sterilan" materijal, od njega smo napravili pravilne, geometrijske forme, dok su barijere koje suptilno razvijaju servirana jela od kamena. Među ostalim, ovim smo projektom željeli poručiti da izazovi u budućnosti ne bi trebali biti prepreka nego inspiracija za kreativnost.
Podsjetimo, među posuđem objedinjenom pod imenom kovanice koja se često koristila posljednjih godinu dana, "New Normal" su: desert za dvoje, "set posuđa koji parovima omogućava ritual dijeljenja deserta i međusobnog hranjenja sa sigurne udaljenosti", posuda za kruh, koju će opisati kao "jednostavnu formu presječenu pregradnom barijerom koja jasno definira iz kojeg odjeljka pojedinac uzima kruh, bez straha od fizičkog kontakta s bliskom osobom", stalak za pršut, nastao kao "sigurna reinterpretacija tradicionalne plate za serviranje pršuta", potom Amuse-bouche plata, gdje "centralna kamena stijena suptilno odvaja dvije strane tankog čeličnog pladnja na koji se slaže niz malih zalogaja", te pladanj za dvoje, gdje je "kružna forma za serviranje simbolički podijeljena skulpturalnim kamenom koji oblikom asocira na planinu – prirodnu barijeru i zaštitu".
Dok su predstavljali projekt na Zagreb Design Weeku, rekli su da je čitav koncept namijenjen među ostalim i restoranima visoke kuhinje, gdje je posuđe važan dio scenografije. U međuvremenu su ih, dakle, objavili i na međunarodnim portalima. Za pretpostaviti je da postoji popriličan interes za njihovo posuđe, na međunarodnoj razini.
Imaju, govore, jako puno upita, toliko ih je, kažu. da nisu još stigli svima odgovoriti. Od koga konkretno, još ne govore. Naime, još nisu definirali cijenu do kraja, rade na razvoju pladnja za dvoje. Amuse-bouche plate, te posude za kruh, koji će kroz mjesec-dva biti pušteni u prodaju preko njihova web shopa te preko manjih galerija. No, nastavlja, proizvodi nisu samo za restorane, već i "za domove u kojima se želi nešto lijepo servirati".
Socijalna distanca
Ivan će reći kako ga je od svih upita najviše zainteresirao jedan poznatog švicarskog chefa, koji radi na planinama, i "napisao nam je da ga tanjur asocira na okolinu koja ga okružuje. Maštoviti chefovi zasigurno će se dobro znati poigrati ovom kolekcijom". Vlatka se nadovezuje: "Valja reći i da će kod pladnja za dvoje kamen u sredini biti uvijek različit. Na tom surađujemo s mladim umjetnikom iz Istre, Rinom Bankom. On će ručno birati i obrađivati svaki kamen. Imat će jedan umjetnički touch".
Kolekcija, ukratko, propituje utjecaj pandemije koronavirusa na tradicionalne rituale blagovanja. Kad su izlagali u Zagrebu, pozvali su i umjetnicu Anu Haberman iz Slovenije, koja je predstavila kolekciju posuđa nastalu tradicionalnom tehnikom štipkanja (eng. pinching), a kako su pojasnili tom prigodom, "svaki komad štipkanog posuđa priziva taktilni podražaj koji se u kontekstu 'novog normalnog' postupno gubi zbog socijalnog distanciranja te straha od fizičkog kontakta i dodira".
Prije New Normal dizajnersku su struku osvojili posudom koja funkcionira kao prijenosna solana za proizvodnju malih količina prirodne morske soli. Kako su tada objasnili: "SALT otkriva tajnu proizvodnje soli, od nastanka kristala do berbe. Nastalu sol možete brati na autentičan način, koristeći alat u obliku slova T koji podsjeća na tradicionalne drvene alate koje još uvijek diljem Mediterana koriste berači soli. Koristeći SALT možete uživati u neizmjerno važnom trenutku za kulinarsku kulturu, koji je većini gurmana potpuno nepoznat".
Kako govori Vlatka: "Solanu je u svoju ponudu uključio i restoran Boškinac iz Novalje, koji ima Michelinovu zvjezdicu, kao dio jednog od sljedova. Dobili smo upite iz restorana od Japana preko Australije do Kanade, i za prijenosnu solanu, i za New Normal. S New Normal su bili pozvani na Dutch Design Week, a sa solanom na London Design Week: "Na oba su projekta bile sjajne reakcije. Iznenadilo me, primjerice, dok smo izlagali u Londonu, koliko ljudi ne zna na koji se način dobiva prirodna morska sol.
Želja nam je bila ukazati i na problem nestajanja tradicionalnih solana, važnih za lokalne zajednice, kao i mapirati sve tradicionalne solane na Mediteranu". Ni ovom projektu nije nedostajalo priznanja. Dezeen je uvrstio SALT na svoju listu najboljih projekata u 2020. godini, a na Izložbi najboljeg hrvatskog dizajna prošle godine nagrađen je kao najbolji cjelovit projekt.
Jahte i TV emisije
U pozivu na tiskovnu konferenciju, i navedenu izložbu u Interi, navodi se da "Ivanovo poznavanje lokalnih sastojaka i strast prema eksperimentiranju nadopunjuju s Vlatkinim istraživanjem načina kako fizički predmeti inspiriraju stvaranje rituala i uspomena. Zajedničkim snagama Vlatka i Ivan stvorili su jedinstvenu platformu za razvoj inovativnih food design koncepata". Paralelno, rade i druge poslove.
Vlatka je produkt dizajnerica i dizajnerica interijera, nedavno se pisalo kako je uredila razvojni centar za digitalne tehnologije Porsche Digital Croatia. Novouređeni radni prostor nalazi se u neboderu u Strojarskoj ulici. "Radila sam prvo u Brigadi, Damjan Geber je sjajan šef i od njega sam puno naučila. Potom sam se osamostalila i osnovala studio za prostorni dizajn. No, sve dok nisam upoznala Ivana, nisam imala dovoljno hrabrosti pokrenuti vlastiti brand.
Sada nam je sjajno, spajamo najbolje od jednog i od drugog". Ivan je, pak, i dugo prije njihova poznanstva imao ideju o maloj solani, zajedno su ju i ostvarili. Ona je magistrirala na Studiju dizajna, on se školovao kao chef, a na polju dizajna i fotografije je kaže, samouk. Hrvatskoj publici dokazao se gostujući po brojnim festivalima i restoranima. Ovaj je Puljanin Mason pokrenuo u lipnju 2017. godine, a od tada niže brojne nagrade za najukusnije burgere. Snimao je i videa, radio na jahti i vodio televizijske emisije.
Njegovi su Mason Burgeri proglašeni među pedeset najboljih u Europi, zauzeo je dvadeset osmo mjesto. Mogu se kušati u Istri, na nekoliko lokacija u Zagrebu, no najavljuju otvaranje i vlastitog lokala u glavnom gradu, "trend burgera je u porastu, i nije nešto što može ljudima dosaditi. Imat ćemo svakako i dobru kavu te koktele". Nije im teško, kažu, raditi zajedno. "To je nešto što nas spaja. Po danu radimo i druge poslove, projekte za naš studio promišljamo uvečer uz čašu vina i hranu. Inspiraciju pronalazimo u svakodnevici.
Imamo jasno podijeljene uloge, Ivan je kreativac i najviše doprinosi u procesu osmišljavanja proizvoda, ali je važna i njegova uloga u zadnjoj razradi i plasiranju (istih) na tržište, ja se među ostalim bavim komunikacijom, pozicioniranjem i razvojem brenda. Nadopunjujemo se, imamo različite vještine." Rekli su da su pladanj za dvoje prvo isprobali oni. Što je Ivan kuhao? "Ribu. Uokolo su bile borove iglice. Za takav je pladanj dovoljno minimalno serviranje. Veselimo se vidjeti koju će hranu i kako svjetski chefovi dati na naše proizvode, svatko ima svoje viđenje".