DAVOR BAKARA

HRVAT CRTA ZA WIRED I DER SPIEGEL 'Radio sam ilustracije za najpoznatije novine, ali najdraži su mi crteži Dubrovnika. To su mi najintimniji radovi'

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 15.07.2019. u 16:04

Reiner Pfisterer

Davor Bakara

 

Ilustrator i umjetnik Davor Bakara rođen je i živi u Stuttgartu, a obitelj mu je porijeklom s dubrovačkog područja. Popriličnu su pažnju na društvenim mrežama izazvale njegove ilustracije Dubrovnika, grada u kojemu često zna boraviti i koji ga inspirira na dnevnoj bazi. Te su ilustracije, reći će, ujedno i njegovi najosobniji, najintimniji radovi. Ima međunarodnu karijeru, radio je, među ostalim, za Der Spiegel, Smithsonian i Wired. Rođen je i odrastao u Njemačkoj, no hrvatski jezik govori solidno. U Njemačkoj se i školovao, prvo u klasi Heinza Edelmanna, dizajnera koji je međunarodno prepoznat po psihodeličnim plakatima šezdesetih i sedamdesetih godina, a potom kod Niklausa Troxlera. Troxler ima gotovo pa kultni status među ljubiteljima jazza, a podsjetimo da smo njegove plakate imali priliku nekoliko puta vidjeti i u Zagrebu.

Davor Bakara od malih nogu zna da je ilustracija njegov životni poziv, uvijek je nešto crtao. A na pitanje koji su njegovi prvi profesionalni radovi kaže da se ne može točno sjetiti: “Mislim da su to bili crteži limuna koji su plesali na plakatu za neki fitness studio. Nemam pojma, ne mogu se zapravo sjetiti zašto su baš limuni bili ti koji su trebali plesati”.

Iako se bavi širim rasponom ilustracije, ona novinska mu je, kaže u razgovoru za Jutarnji list, najdraža i najvažnija: “Novinska ilustracija je bila razlog moje specijalizacije, kao i želje da se školujem kod profesora Edelmanna. Dosta ljudi zna crtati, no relativno malo ih zna napraviti konceptualnu ilustraciju, odnosno, osmisliti vizualni koncept za jednu, zadanu temu. A to je presudno ako mislite surađivati s art direktorima, naročito u Americi”.

 

U novinama je važna ideja

Na američkom je nakladničkom tržištu, naime, uz europsko, Bakara često i rado prisutan: “Pretpostavka je da, ako ste ilustrator, znate vješto crtati barem jednom stilu. No, na novinskom tržištu trebate pokazati da imate ideje, dobar koncept u skicama i vizualizacijama, koncept koji čitatelji razumiju. Po mojem viđenju, postoje konceptualna i dekorativna ilustracija. Nemam ništa protiv šarenih uzoraka, cvjetića i slično, odnosno, protiv dekorativne ilustracije, no to nije nešto što me zapravo zanima. Draže su mi vizualizacije dobrih ideja. Kako ih ostvariti, to sam naučio kroz godine”. Za prvo njemačko izdanje časopisa Wired radio je ilustraciju kojom je prikazao izumitelja tiskarskog stroja Johannesa Gutenberga, odnosno, kako su Gutenberga nazvali u članku, “prvog techno geeka”. Na suradnju je Bakaru pozvao jedan bivši studijski kolega koji je u to doba radio kao art direktor za Wired. “Članak je pisao poznati novinar Jeff Jarvis i u njemu je bila riječ o digitalnoj revoluciji u medijima, na poslovnom tržištu i u svakodnevnom životu. Ideja je bila da se kombinira jedan poznati stari crtež koji prikazuje Gutenberga sa suvremenom vizualizacijom. Odnosno, postavilo se pitanje kako izumitelja tiskanog stroja prikazati u digitalno doba”, objašnjava Bakara. Suradnje s časopisima dalje su se počele otvarati. Urednici američkog časopisa Smithsonian vidjeli su Bakarin rad u Wiredu, svidio im se i pozvali su ga na suradnju. Za njih je, pak, radio nekoliko portreta, među kojima i onaj znamenitog američkog umjetnika Jeffa Koonsa: “Zadatak je bio da se uz tekst objave i crtani portreti suradnika koji su pisali o različitim temama. Koons je bio jedan od autora u tom izdanju”.

Davor Bakara kaže kako je jedna od velikih prednosti i njegova posla i statusa freelancera u tome što na svakom novom zadatku upoznaje nove ljude koji ga dodatno inspiriraju pa mu je tako u dragom sjećanju ostala suradnja s urednicom Literatur Spiegela, književnog priloga ovog njemačkog časopisa za koji je radio ilustraciju uz tekst o reizdanju poznatog romana na njemačkom jeziku “Beer in the Snooker Club” egipatskog autora Waguiha Ghalia. Budući da ga najviše zanima novinska ilustracija, sudjelovao je i na natječajima za naslovnice The New Yorkera: “Art direktorica naslovnice Françoise Mouly pokrenula je taj natječaj, no to nije bio službeni natječaj ovog časopisa, koji izuzetno cijenim, u kojemu objavljuju najbolji ilustratori, novinari, fotografi, pisci. Na stranici Blown Covers pokazali su izbor najboljih radova. Jednom sam bio na drugome mjestu”.

 

Nov i tajanstven svijet

Na službenoj stranici Davora Bakare može se pogledati i nekoliko radova koje je napravio, kako kaže, za svoju dušu, a uz spomenute dubrovačke. Među njima su crteži na kojima su različite mišje rupe smještene u različitim gradovima, a njihov je oblik s tim gradovima povezan, primjerice mišja je rupa u Pisi nakrivljena, ona iz Cupertina je u obliku Appleove jabuke, u Sydneyju u obliku opere i sl. Kako kaže: “U jednoj sam knjizi godinama držao crtež na tu temu i kad je sazrelo vrijeme, projekt sam počeo razvijati. Razlike su među mišjim rupama svima očigledne, smatram da serijal ne bi funkcionirao kada bih ga dodatno trebao objašnjavati. Uglavnom, riječ je o grafičkoj igri s poznatim zgradama i klišejima”.

Prizori iz Dubrovnika koje crta izazvali su, dakle, popriličan interes na društvenim mrežama. Naš sugovornik objašnjava što ga je inspiriralo na ovaj ciklus radova, koji su u pravilu nastali u crnobijeloj tehnici: “Shvatio sam da, dok crtam prizore iz Dubrovnika, više koristim sjene i tamne boje nego na bilo kojim drugim ilustracijama. Nastavio sam raditi u tom stilu i počeo crtati zgrade, pjacu i druge motive uživo u gradu. No, ne zanima me čisti realizam, za to imam fotoaparat. Interesantan mi je svaki crtež koji apstrahira, reducira, gdje vidim individualan rukopis. Radovi iz ovog ciklusa su drugačiji nego na klasičnim razglednicama o Dubrovniku. Crno-bijeli crtež mi je i inače jedna od dražih tehnika. Vidim ga kao pogled u jedan potpuno nov, pomalo i tajanstven svijet”, govori naš sugovornik, kojemu je kreativnost važan dio svakodnevice. “Dobar i produktivan dan za mene znači da je do navečer nastalo nešto novo, nešto što još jutros još nije bilo tu. Naravno da to ne stvaram samo za sebe, nego i za publiku, čitatelje, promatrače itd. Onaj tko se ozbiljno bavi ilustracijom, tko je ozbiljno u ovom svijetu, brzo će primijetiti veliku moć i utjecaj koji ima ilustracija na bilo kojem području i uz bilo koji sadržaj.”

 

Jedan od njegovih profesora bio je Niklaus Troxler. “Troxler je počeo raditi na državnoj Akademiji likovnih umjetnosti u Stuttgartu kad sam ja već bio pred diplomom, tako da sam imao prilike slušati njegova predavanja nekoliko mjeseci. No, najveći su utjecaj na mene uz profesora Edelmanna izvršili moji kolege, studenti oko mene”. Žive studentske rasprave među ostalima su odredile njegov svjetonazor. “Rekao bih da su međusobna inspiracija i razgovori o poslu i o našim radovima bili najvažniji za umjetnički razvoj svih nas.”

Uz njemački i hrvatski, govori engleski i francuski. I jezici mu pomažu na međunarodnom tržištu ilustracije. “Poprilično me, zapravo, zanima istraživanje jezika, neobičnih pravila, sličnosti, nazvao bih se lingvistom iz hobija. I, da, pomaže mi u poslu”, ističe Davor Bakara.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo