IZLOŽBA KOJA OTVARA MNOGA PITANJA

'HRVATSKA 1945.' Godina zanosa, nade i tragičnih ljudskih sudbina

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 25.11.2015. u 12:02

Važan segment za predstavljanje života u Hrvatskoj 1945. su intervjui sa živućim svjedocima vremena i potomcima, ljudima različitih ideoloških i političkih opredjeljenja

Velika izložba “Hrvatska 1945.” koja se trebala održati krajem ove godine, otvorit će se iduće, 28. siječnja, u Hrvatskom povijesnom muzeju. Izložba prezentira ključne događaje, osobe i procese iz 1945. godine, no naglasak je na cijeloj godini, a ne samo svibnju kada je završio Drugi svjetski rat u Europi. Riječ je o kompleksnom kulturno-povijesnom presjeku koji u prvoj polovici godine obuhvaća razdoblje NDH, a u drugoj FNRJ. U ovogodišnjem proračunu Ministarstvo kulture za ovu je izložbu izdvojilo 100.000 kuna.

- Godinu 1945. najbolje je opisati ključnim pojmovima, a to su turbulentnost, kaotičnost, konfliktnost, zanos, nada, zabrinutost, rastresenost - kaže kustosica Ana Filep, koja je s Natašom Mataušić, v.d. ravnateljice HPM-a, i kustosicama Snježanom Pavičić i Mateom Brstilo Rešetar autorica izložbe.

Tri su osnovne izložbene cjeline: vojna i politička povijest, svakodnevni život i kultura i znanost.

Ivšićeva ostavština

Važan segment za predstavljanje života u Hrvatskoj 1945. bit će “Intervjui ‘45” koji će se sastojati od sjećanja živućih svjedoka vremena i potomaka. Snimljeno je i više od 30 intervjua s ljudima različitih ideoloških i političkih opredjeljenja, a autorica tog segmenta je povjesničarka Petra Braun. Mnogi će predmeti biti prezentirani javnosti prvi put, kao i mnoge fotografije. Osim bogatog fundusa samog muzeja, sakupljeni su izlošci i iz drugih ustanova, uz suradnju s više od 20-ak arhivskih i muzejskih institucija te pojedinca. Primjerice, Annie Le Brun, književnica i životna suputnicu Radovana Ivšića, posudila je predmete vezane uz djelovanje “Družine mladih”, iznimne pojave apsolutno neovisnog teatra, a koja je još uvijek nedovoljno poznata javnosti.

Kustosice su došle do jednog otkrića.

- Posebno su zanimljive fotografije velikih karikaturalnih maski od papier machea s prikazima Ante Pavelića, Milana Grola, Petra Karađorđevića, Draže Mihailovića i Vladka Mačeka koje su radili kipari Ivanišević, Krstulović, Ostoja, Studin, Ružić, Kukoč i Šitić te slikari Ignjatović, Ž. Kljaković, Zupa i Jelaska. Ove karikaturalne maske predstavljale su glave velikih grotesknih figura visokih pet-šest metara - opisuje Ana Filep.

Karikaturalne maske s prikazima Ante Pavelića, Petra Karađorđevića, Draže Mihailovića i Vladka Mačeka

Bile su dio splitske “Groteskne večeri” dan nakon izbora, 12. studenog 1945. godine, u organizaciji i izvedbi splitskih likovnih umjetnika kojima su se pridružili glumci Narodnog kazališta. Ogromne figure izveli su na ulice Splita. Tisuće okupljenih pratilo je povorku do obale i slušalo kako kazališni glumci u masovnom teatru izruguju lutke da bi ih na kraju spalili - “Monarhija je zbrisana, prošlost je zakopana.”

Zagonetna smrt pjevača

Izložba će se baviti i raznim sudbinama. Glumac Janko Rakuša bio je angažiran u HNK u Zagrebu od 1934. sve do smrti. Osim brojnih kazališnih uloga, glumio je i u prvom hrvatskom dugometražnom igranom filmu “Lisinski” iz 1944. godine i nikad finaliziranom, posljednjem filmu NDH “Radium – izvor zraka” (1944./45.). Kao osvjedočeni antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH aktivist NOP-a. Prvi put je uhapšen 1. travnja 1942., uoči proslave prve godišnjice NDH u kazalištu, a drugo hapšenje dogodilo se u prosincu 1944.

Glumac HNK Janko Rakuša obješen 1945. između Remetinca i Savskog mosta

S još 30 talaca obješen je 10. veljače 1945., na stup pored ceste između Remetinca i Savskog mosta. Glumac Joso Martinčević došao je izbezumljen u Kazalište pričajući kako je vidio obješenog kolegu. Posljednji nastup imao je 17. prosinca 1944. u komediji Kalmana Mesarića “Gospodsko dijete”. Godina 1945. bila je sudbonosna i za hrvatskog operetnog pjevača i šansonijera Andriju Konca, koji u ožujku te godine na Hrvatskom krugovalu uživo izveo pjesmu Ljube Kuntarića “Ti ni ne slutiš”, što je bilo dostatno da postane hit. Kasnije su je snimili mnogi drugi, među kojima i Ivo Robić. O njegovoj popularnosti govori i podatak da je na Hrvatskom krugovalu 23. travnja 1945. u 19.10 sati održao svoj 1000. nastup. Njegova sudbina ostala je do danas nepoznata, jedino je neosporno da se Andriji Koncu gubi svaki trag nakon ulaska u zgradu bjelovarske OZNA-e 1945.

Priča sestre milosrdnice

Putem dokumentarne građe predstavit će i sudbinu prof. dr. Ljudevita Juraka, hrvatskoga patologa i sudskog medicinara. Uhitile su ga nove vlasti 15. svibnja 1945. zbog znanstvenog angažmana u Međunarodnom povjerenstvu za istraživanje masovne grobnice u ukrajinskom gradu Vinici, koje je 1943. zaključilo da su zločin nad oko 2000 radnika i seljaka 1938. počinili Sovjeti. Sloboda mu je uvjetovana povlačenjem potpisa s Izvještaja te izjavom da je potpisao pod prisilom. Odbivši, osuđen je “U ime naroda Jugoslavije!” na “smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine”. Rehabilitiran je u Hrvatskoj 15. rujna 1991. na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu.

Dinko Neskusil, predsjednik udruge fotografa Kafotka, za izložbu je ustupio 100-tinjak fotografija raznih karlovačkih tema iz 1945. Na fotografiji: Karlovački korzo, 1945.

Potresna je i priča o sestri milosrdnici Blandi Stipetić koja je ulaskom partizana u Zagreb 1945. godine odvedena s dječjeg odjela Vinogradske bolnice nakon što je prokazana da je skrivala ustašu. Presudom Vojnog suda Komande grada Zagreba od 29. lipnja, zajedno sa 58 okrivljenika, pod rednim brojem 33. osuđena je zbog “služenja neprijatelju na smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine“. Bačena je u jamu Jazovka na padinama Žumberačkog gorja, stratištu ranjenika iz zagrebačkih bolnica.

Sestra milosrdnica Blanda Stipetić, strijeljana u lipnju 1945.

Vezano za komunističke represiju nad Katoličkom crkvom puno je toga objavljeno, kaže ravnateljica Mataušić, no široj je javnosti i dalje nepoznato te je selektivno ili neobjektivno prikazivano te će se izložbom nastojati prikazati ključni događaji i procesi.

Plakat 'Pastirsko pismo', Muzej Slavonije Osijek

Izložba obuhvaća još niz tema, - završne operacije za oslobođenje, zadnji dani u NDH, obnovu i izgradnju porušene zemlje, demografske promjene, El Shatt, promjene u vlasničkim odnosima - privatno i društveno vlasništvo i sl..

Zatvorski dani Naste Rojc

Među brojnim izlošcima je i razglednica slikarice Naste Rojc. S prijateljicom Aleksandrinom M. Onslow, pripadnicom višeg staleža Nasta Rojc je uhapšena na Uskrs 1941. godine. Obje su osumnjičene za pomoć partizanima. Nasta Rojc je tada imala 60 godina, a njezina prijateljica 75. Prilikom uhićenja otuđene su im stvari, ali su zbog nedostatka dokaza puštene, međutim ne u svoju kuću na Rokovom perivoju 6, već u vlažnu podrumsku sobu jednog ustaše. Godine 1943. Nasta Rojc je opet privedena i tada je završila u zatvorskom odjelu bolnice Rebro gdje je izradila seriju crteža na toaletnom papiru. Zbog raznih optužbi i seljenja često se razbolijevala. Dopisnica slikarice Naste Rojc upućena Vlasti Peršin 10. srpnja 1945. godine dar je Muzeju iz privatne zbirke.

“U svojoj sam kući Rokov p. 6. Draga drugarice u zatvoru! Kako ste svi troje. Kako napreduje naš mali Partizan? Kako se vratio Vaš muž? Mi smo još malo žive. Starica toliko junačka u zatvoru, smalaksala je kad se je vratila kući i nije više ustala....Ja sam grozno mršava, ali već mislim na rad i onu dramu, kako smo dogovorili.”

Izdvajamo