ZABORAVLJENI FOTOGRAF

I Sesvete su imale svog Tošu Dabca. Zvao se Ivo Kirin

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 27.10.2019. u 14:56

Damir Fofić i Darko Lesinger prvi su se prihvatili inerpretacije njegova rada. U utorak uvečer šira hrvatska javnost imat će priliku upoznati se sa stvaralaštvom zaboravljenog fotografa

Ivo Kirin nije umro, po svoj prilici, kao sretan čovjek. Preminuo je s četrdeset i četiri godine, nije dočekao četrdesetpetu, krajem lipnja 1956. godine. U to je doba njegovo službeno zanimanje glasilo fizički radnik u tvornici Sljeme u Sesvetama.

Biti zaposlenikom mesoprerađivačke tvornice nije bila njegova životna misija. Ivo Kirin bio je fotograf. I to izniman. No, fotografije je pospremio na tavanu obiteljske kuće i posljednjih ih godina života nikome nije niti pokazivao. Pola stoljeća fotografije su se, odnosno negativi, do slučajnog otkrića, nalazili na tavanu.

 

Zašto nije radio u profesiji fotografa posljednjih nekoliko godina svojeg života, objašnjava nam Damir Fofić, povjesničar i arheolog. Kako kaže: “poslije rata postao je tajnik općine, došao je u sukob s lokalnom politikom, razočarao se u sustav, zbog svojeg ponosa odlazi s tog posla, stoički prihvaća odbačenost i zapošljava se u tvornici”. Od čega je umro tako mlad? “Koliko sam pronašao u podacima, dok smo ga istraživali, od tuberkuloze”.

Prvi će se put u javnosti fotografije Ive Kirina, kako ga nazivaju uz izložbu, “prvog sesvetskog fotografa”, pokazati, od 29. listopada pa sljedećih čak pola godine, u Muzeju Prigorja u Sesvetama.

Ivo Kirin

 

Vrhunac opusa

O Ivi Kirinu nije poznato gotovo ništa, njegov je opus do ove izložbe nazvane “Snimio: Ivo Kirin” bio neistražen. Interpretiraju ga, prvi put, Damir Fofić i Darko Lesinger. Na izložbu poziva fotografija kojoj je opatica u centru, oko nje je mnoštvo mladih djevojaka, njih dvadesetak, s harmonikom u rukama. Darko Lesinger pojasnit će kako je to jedan od vrhunaca iz opusa ovog autora: “Prekrasna fotografija harmonikašica” tumači, “najbolja je slika koju je Kirin uopće snimio.

Sve djevojke na njoj tako su brižljivo raspoređene, a sve harmonike tako pažljivo postavljene i raširene da je kompozicija savršeno precizna, skoro pedantna, a izgleda nenamješteno i spontano, što je čini atraktivnom i osamdesetak godina od nastanka”. U ovu su školu, Žensku građansku školu sestara milosrdnica, koja je fotografijom prikazana, inače išle i Kirinove sestre.

Početkom dvijetisućitih Sesvećanin Branko Turajlić pronašao je mnoge, Kirinove fotografske negative pohranjene u potkrovlju obiteljske kuće koje je zaštitio i spremio na sigurno. Kasnije ih je privremeno ustupio Muzeju Prigorja. “Branko je zaljubljenik u kulturnu baštinu, i nakon što je pronašao fotografije, odmah je shvatio njihovu vrijednost”, kaže Fofić.

 

Branko Turajlić kaže: “Tavan na kojima sam pronašao fotografije obiteljska je kuća moje supruge. Rijetka su to svjedočanstva o životu kakav je bio u Sesvetama tridesetih godina”.

Jedan od protagonista koje je Kirin snimao i danas je živ, jedan je to od najstarijih živućih Sesvečana, Marijan Munda. U dvorištu obiteljske kuće nasmijanog je dječaka vrtićke dobi snimio Ivo Kirin 1935. godine, a tridesete su godine razdoblje u koje datira najviše njegovih fotografija. “Gospodinu Mundi danas je osamdeset devet godina, i dalje vozi bicikl. Doći će sigurno i na otvaranje izložbe. Njegov je pokojni otac bio među Kirinovim najboljim prijateljima”, kaže Fofić.

 

Ivo Kirin rodio se 13. studenoga 1911. u Sesvetama, u radničkoj obitelji oca Stjepana i majke Ljubice rođene Kušeković. Otac mu se doselio iz Trnja u potrazi za poslom, koji je našao u lokalnoj mesnici. “Nedugo nakon rođenja sina Ive, vjerojatno pritisnut obiteljskim siromaštvom uslijed gospodarske krize, otac Stjepan odlazi u Ameriku, iz koje se vraća nakon završetka Prvog svjetskog rata. Financijski situiran gradi 1924. godine jednokatnicu na početku Varaždinske ulice, u kojoj je otvorio obiteljsku gostionicu S. Kirin, koja postaje jedno od poznatijih okupljališta sesvetskih građana u međuratnom razdoblju”, tumači Fofić. Ta će se gostionica u centru grada, no uz blatan put, moći pronaći i na mnogim Kirinovim fotografijama.

Najdraži modeli

Neki od najdražih modela Kirinu su bile njegove tri sestre, sve su tri rođene puno kasnije nego on, nakon očeva povratka iz Amerike, i nakon što se obitelj situirala. Između njega i najmlađe sestre Anđele osamnaest je godina razlike. Sestre su mu još bile i Dragica i Milica, znao ih je portretirati u više navrata i sa svojom suprugom. Razlika je, naime, bila takva da se već on oženio dok su se one još igrale u dvorištu. Sve ih je snimao u obiteljskom dvorištu, sestru Dragicu kako čisti lonac, Anđelu i Miricu kako se penju na ogoljelo drvo ispred kuće, zaigrane, iako u svečanoj odjeći i cipelama. On i supruga djece nisu imali.

Gimnaziju je upisao u Zagrebu, gdje je svakodnevno putovao vlakom. Jedan slučajan događaj iz 1926. godine, sudjelovanje u nagradnoj igri na kojoj je osvojio fotoaparat s opremom, odredio je njegov životni put. Što se dalje zbivalo, sačuvano je u zapisima koji su ostali iza samog fotografa. Naime, te je godine Foto-Rekord davao “Rekordograf” nagrade, glavna je bila fotoaparat s priborom. Ivo Kirin bio je prvi dobitnik nagrade. Ostala su, rukom zapisana, i njegova sjećanja na taj događaj:

“Budući da sam išao u Zagreb u gimnaziju svaki dan vlakom iz Sesveta, pokazivao sam suputnicima u vlaku što sam sve to ja dobio, pa sam u zanosu svome otvorio i paket s pločama, a nisam znao, da to ne smijem.” Odustao je neko vrijeme od snimanja, spremio fotoaparat osvojen na nagradi, zaboravio na njega. Aparat je stajao u ormaru. Presudio je, ipak, jedan njegov kolega: “Za kratko vrijeme kupi jedan moj prijatelj aparat po 500 dinara i počeo je upravo lijepo da snima. Ja sam se ponešto i ljutio i sam sebi govorio: ‘Ivek, Ivek, em nisi ti kakuv bedak da nebi znal fotugrafirati, same kad bi imel dober operat’. Malo po malo, sve je potrebne tehnike savladao.

 

Griesbachov utjecaj

Jedan od poznatijih fotografa, o kojemu je Branka Hlevnjak i napisala knjigu, Ljudevit Griesbach, na Kirina je izvršio velik utjecaj. Godine 1927. Griesbach je otvorio trgovinu fotografskog pribora i materijala u Jurišićevoj ulici. U tu je trgovinu često navraćao mladi Kirin kako bi kupio potreban materijal. Kako tumači Fofić: “Griesbach mu nesebično pomaže savjetima, a nakon završetka gimnazije zapošljava ga kao fotografskog pomoćnika u svojoj trgovini, u sklopu koje se nalazio i fotografski laboratorij.

Od tog trenutka Kirin počinje učiti profesionalne tajne fotografskog zanata, posve se posvećujući fotografiji i živeći za nju”. Na Kirinovom vjenčanju kum je bio upravo Ljudevit Griesbach. “Ivo Kirin bio je zanimljiva ličnost, vozio je motor, rezbario je, za Griesbacha je snimao glavne zagrebačke događaje, bio je svestran, o njemu bi se, o njegovu životu mogao snimiti film. I kao da je naslućivao da će se jednog dana njegov opus revalorizirati, sve je uredno pospremao”, kaže Fofić.

U povijesnom kontekstu, najzanimljivije su fotografije, mali povijesni ekskluziv, fotografije koje Kirin snima prilikom dolaska kralja Aleksandra I. Karađorđevića u Sesvete. Serija od dvadesetak fotografija prikazuje različite motive, od dolaska kralja na sesvetski trg, gdje je bio organiziran službeni doček, pa do scena neformalnog razgovora kralja s okupljenim mnoštvom i njegova odlaska. Lesinger, dalje, tumači:

“U snimkama, pak, najvažnijih događaja, poput dočeka kralja Aleksandra I. Karađorđevića, kroničar Kirin se predstavlja kao rasan life fotograf. Dakako, u snimanju takvih fotografija mora se djelovati brzo i nema vremena za namještanje, pa one nisu savršene, ali predstavljaju važan i dragocjen dokument vremena i vjerno dočaravaju atmosfere slavlja i veselja, kad se slavilo i veselilo, ili dostojanstvenosti kad je događaj to zahtijevao.

 

Među fotografijama koje će se moći pogledati na izložbi, a izabran je njih manji dio od tristotinjak, koliko ih je pronađeno i rekonstruirano.

Snimao je Ivo Kirin i svakodnevicu Sesveta. Primjerice, snimao je javne vježbe Hrvatskog sokola, prvog sesvetskog sportskog društva osnovanog 1924. godine, čiji je i on bio član. Snima i obiteljska druženja, portrete, crkvene procesije, pučke zabave i društvene svečanosti, pjevački zbor, auto u jarku, kuglače ispred dvorane, lokalnog mesara, važne događaje iz povijesti sesvetskog vatrogasnog društva, čiji je, ponovno, i on bio član.

Imao je na početku četrdesetih i vlastitu fotografsku radionicu u Sesvetama Fotiks, što je skraćenica od fotograf Ivo Kirin Sesvete. Nije sačuvano mnogo fotografija. Nadasve treba istaknuti dvije fotografije s motivom središta Sesveta. O fotografu Ivi Kirinu otvorili su i Instagram profil. Ima li lajkova, pitamo Fofića. “Da, i to dosta međunarodnih”, odgovara, i nastavlja: “Namjera nam je predložiti i lokalnim vlastima da jednu ulicu po njemu nazovu”.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo