Ivan Rupnik, hrvatski arhitekt koji je na doktorskom studiju na Harvardu, a predaje na sveučilištu Northeastern, s Eve Blau koautor knjige “Projekt Zagreb”, na čelu je tima studenata koji nekoliko godina na Northeasternu istražuju razlike između portugalskog i hrvatskog turizma. Osim što su nizom istraživanja usporedili dvije zemlje, i sami su dali neke prijedloge, primjerice za plutajuće garaže oko Zadra i renoviranje hotela Marina Lučica u Primoštenu.
Masovni turizam
Zašto ste za usporedbu uzeli Portugal i Hrvatsku?
- Vlade obiju zemalja otprilike su sličnih godina, kasnih pedesetih i ranih šezdesetih, odlučile krenuti na masovni turizam, posebno u manje razvijenim dijelovima. Oko 1965. pojavili su se prvi aerodromi građeni kao dio projekta, u Splitu i Algarveu. Obje su vlade računale da će turizam ne samo pomoći manje razvijenim dijelovima, već i popraviti njihovu reputaciju u svijetu. U jednom i drugom su bili uspješni. Znali su što žele od turizma, i to su dobili. Iako su ove zemlje u povijesti prošle različita uređenja, postoje mnoge sličnosti.
Koja su razlike u turizmu između tih dviju zemalja? Spominjali ste katastarske čestice u Portugalu koje nisu promijenile vlasnika 800 godina?
- U Hrvatskoj su arhitekti imali veću ulogu, i to ne samo u klasičnom projektiranju turističkih objekata, nego i u stvaranju cjelokupnog identiteta. Odnosno, velik je postotak najboljih hrvatskih arhitekata bio uključen u turizmu. U Portugalu je negativniji stav arhitektonske struke prema masovnom turizmu. Ono što je mene najviše zanimalo jest reakcija struke na potencijale i probleme masovnog turizma; s jedne su strane morali odlučiti slažu li se s jednim specifičnim odnosom prema prostoru za koji su svjesni negativnih posljedica, dok s druge strane znaju da ako se ne uključe, stvari bi se mogle razvijati i bez njih, i tako možda još u gorem smjeru, u smislu iskorištavanja prostornih resursa.
U Portugalu je Algarve bio određen kao glavna zona pretežno turističkog razvoja. Onaj turizam koji je tamo počeo 60-ih, u početku temeljen na hotelima, 70-ih je prešao u apartman-hotele koji danas pretežu na preizgrađenim dijelovima španjolske i portugalske obale. Da je novija povijest Hrvatske bila manje burna, vjerojatno bi te tipologije došle i kod nas. Dok se Hrvatska oporavljala od rata i čekala ulaz u EU, u Portugalu je turistički razvoj prešao na razvoj nekretnina, često vezan uz golf-igrališta. Taj tip razvoja u Algarveu pokazao se posebno osjetljiv na ekonomsku krizu, posebno kad se usporedi s drugom važnom turističkom destinacijom, Lisabonom, koja ne pati od kratke algarveske sezone, koja je ipak dulja od naše.
Studenti su također primijetili da je, po kvadratu, hrvatska obala više mapirana i analizirana nego portugalska. Ta impresivna količina informacija nije se uvijek koristila za upravljanje prostorom. Kako je rekao otac menadžmenta Frederick Taylor, skupljanje i analiza podataka mogu biti znanstveni, ali upravljanje na bazi tih podataka je umjetnost.
Bez ministarstva
Kako su u Portugalu riješena pitanja s kojima se mi mučimo: gradnja bez dozvola, pa sprečavanje gradnje, pa legalizacija bespravne gradnje...?
- Najlakše je usporediti situaciju s činjenicom da Portugal nema posebno Ministarstvo turizma, nego je dio Ministarstva gospodarstva. Ne postoje ni specifične turističke zone takve razine kao u Hrvatskoj. Kako je arhitekt Saša Randić nekoliko puta primijetio, kompleksnost hrvatske birokracije možda je glavni razlog što je Hrvatska još uvijek relativno sačuvana. No, to nije strategija i ta ne-strategija nema budućnost. Bez regulacija, hrvatska bi se obala mogla brzo uništiti, ali odgovor nije u više regulacija, nego u pametnijim regulacijama. A može se pritom mnogo naučiti iz najizgrađenijih dijelova Portugala kao što je Algarve.
Što vas je najviše iznenadilo u istraživanju? Ima li nešto što niste očekivali?
- Nisam očekivao toliko sličnosti, posebno na početku masovnog turizma i sada u vrijeme krize. Ove su se godine studenti bavili onim projektima koji su im se činili zanimljivi iz arhitektonskog aspekta, a koji su nastali u vrijeme krize. Počeli su s hotelom Lone studija 3LHD, da bi došli do Adrisa. Impresioniralo ih je kako se tvrtka bavi različitim područjima, ne samo turizmom, već i duhanom i uzgojem ribe. Upravo zahvaljujući različitosti, barem tako ispada prema istraživanju, uspjeli su nastaviti djelovati u turizmu, i to na najvišoj razini. U Portugalu su našli dvije tvrtke koje su u većoj mjeri ušle u turističku industriju u vrijeme krize: Sonae i Banco Espirito.
Bilo mi je zanimljivo i koliko je teško razvijati marine u Algarveu, zbog geologije i Atlantika. Ti projekti traže masovno ulaganje u infrastrukture. Prema Algarveu, Hrvatska ima niz prirodnih uvala, no ta bi se priroda više trebala uzeti u obzir. U Algarveu, regiji koja je mješavina vlažnijeg i plodnijeg pejzaža atlantske obale i Mediterana, lakše je i prirodnije razvijati golf-igrališta nego kod nas gdje će takva igrališta, posebno na jugu, tražiti golemu infrastrukturu. Na relativno zasićenom portugalskom tržištu golf-projekata i pratećih razvoja nekretnina pojavio se zanimljiv projekt, L’and Vineyards (Promontorio Architects), koji je zamijenio golf-teren novim vinogradom i taj projekt uspijeva bolje nego niz drugih. Moji studenti u kontaktu su s arhitektom Paulom Martinsom Baratom jer planiraju adaptirati taj pristup na lokaciji u Hrvatskoj, možda Hvaru.
Kako se Hvar još uklopio u vaše istraživanje?
- U Portugalu smo proučavali poluotok Troia-Comporta južno od Lisabona, koji je u međuvremenu postao projekt od nacionalnog interesa. Na toj su lokaciji pretežno planirana turistička naselja, i to kuće i vile. Zanimljivo je da se marketing za te projekte nije usmjerio samo na englesko tržište, gdje je Portugal oduvijek prisutan, već i na srednjoeuropsko tržište gdje bi Hrvatska mogla imati prednost. U Hrvatskoj proučavamo nove inicijative na Hvaru, posebno novu urbanu strategiju općine Jelsa, počevši s projektom “Jelsa - sigurna nautička luka” (produženje lukobrana i gradnja novog, op. a.). Studentima je projekt zanimljiv jer je nastao na temelju razgovora o tome što ljudi žele od turizma.
Ključ u različitosti
U Portugalu je Ministarstvo turizma dio Ministarstva gospodarstva?
- Primjer Portugala govori da je tamo lakše investirati zbog odnosa turizma i ekonomije. Važno je odrediti što se želi, ali i napraviti realnu prognozu mogućnosti ostvarenja te želje.
U Hrvatskoj 11,5 posto BDP-a dolazi od turizma, na Bahamima dvostruko više, a u Austriji mnogo manje. Kojem modelu težiti?
- Tu usporedbu su studenti počeli koristiti kako bi vizualizirali dvije krajnosti turističkog razvoja: zemlje koje su ovisne o turizmu i zemlje koje su uspjele integrirati turizam u širu ekonomiju. Osobno, smatram da je ključ u različitosti.
Nove marine
Govori se o novim vrstama kulturnog, eko turizma i slično. No, ipak, ova su istraživanja pokazala da ljude najčešće privlači plaža; na kulturu i povijest otpada manje?
- Studenti su koristili informacije koje su izvukli iz Booking.coma i Trip Advisora (prateći više od četiri tisuće komentara, op. a.) da vide koje su glavne teme o kojima turisti razgovaraju, a onda su to usporedili s ciljevima portugalske, hrvatske i europske vlade. Turisti još uvijek pretežno razgovaraju o temama vezanim za turizam 60-ih, koliko god bismo mi htjeli uvesti eko, agro ili neki drugi turizam. Studenti su stoga predložili drugi pristup: da se krene od plaže pa se kroz tu destinaciju gledaju druge aktivnosti koje se mogu aktivirati. Hrvatska je prednost što, na primjer, poljoprivreda dolazi sve do obale. Taj smo predloženi pristup nazvali “upravljanje destinacije po logici kulturnog pejzaža”.
Otkrili ste da su po potražnji sadržaja u Hrvatskoj na prvome mjestu plaže, zatim plovidba, pa dobra kuhinja i vino. U Portugalu je drugačije, hrana nije visoko?
- U Hrvatskoj je zbog intimne veze plaže i priobalne poljoprivrede moguće još i više naglasiti odnos lokalne kuhinje i klasičnih oblika masovnog turizma, što je teže postići u drugim dijelovima Mediterana. Turisti u Portugalu diskutiraju o marinama, a kod nas samo o plovidbi.
Hrvatska bi se ozbiljnije mogla baviti razvijanjem modela novih, više održivih marina.