"Tko je taj Đoković? pita jedan posjetitelj ženu na ulazu Srpskog paviljona u Giardinima tijekom otvorenja ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala."Nije Đoković, to je naš tenisač. Ovo je Đaković".
Nije slučajni posjetitelj jedini, međutim, koji ne zna za Predraga Djakovića koji od sredine 80-ih živi u Pragu. U Srbiji je izbor tog široj javnosti nepoznatog umjetnika za predstavnika na ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji izazvao brojne reakcije, polemike i peticije.
Umjetnici i povjesničari umjetnosti koji su javno reagirali zamjerali su to da Djakovićevo djelo ne samo da nije poznato u Srbiji, nego niti u Pragu gdje živi, da nije ispunio uvjete natječaja, a koji se odnose na umjetničku kvalitetu i inovativnost projekta, ugled u stručnoj javnosti, reference na međunarodnoj razini….
"Da, bilo je nekih prosvjeda", kaže Djaković na pitanje kako komentira reakcije u Srbiji na njegov nastup, "Ali rekao sam: ‘Pa kako možete kritizirati nešto što niste vidjeli?".
Djakovićeva izložba naslovljena "Through Golgotha to Resurrection" (Preko Golgote do Uskrsnuća) sastoji se od fotografija i novinskih tekstova koje je skupljao godinama, a u jednom dijelu su koferi ljudi koji su bježali zbog političkih razloga ali i egzistancijalnih, tijekom povijesti. Dio izložbe je i kompozicija koju je skladao za nastup u Veneciji, a koja služi, kako tumači srpski predstavnik, kao "pozadina" izložbi. Nastojao je kroz glazbu, kaže, dočarati "kaos Europe".
Umjetnik u svom radu, instalaciji za Bijenale, kako možemo doznati u njegovu opisu, postavlja pitanje je li danas još uvijek moguće artikulirati novi zajednički jezik vrijednosti, koji neće podleći ideološkim iskrivljenjima ili neuspjesima inetlektualnih elita koji su obilježili prethodno stoljeće.
Nadahnuće za rad, kako objašnjava, bila je današnja perspektiva na događaje iz 20. stoljeća.
"Ne znam, možemo li uopće išta naučiti iz prošlosti?", kaže Djaković.
"Meni je bitno bilo u ovome radu kronološki sagledati to 20. stoljeće koje je bilo nevjerojatno pogubno za jako mnogo ljudi, uključujući moj život budući da je bio dosta tragičan, izgubio sam članove obitelji".
Na zidovima izložbenog paviljona možemo pratiti događaje iz minulog stoljeća putem arhivskih fotografija i novinskih natpisa.
"Čini sa da se ništa nije promijenilo. Sve se vrti oko novca, pa se rade ratovi, stvara mržnja".
Posebno su zanimljive fotografije koje je Djaković, koji je inače i strastveni kolekcionar, kupio od nasljednika osobnog fotografa Adolfa Hitlera na kojima najvećeg zločinca 20. stoljeća vidimo u nekim običnim životnim situacijama, "kao normalnog čovjeka". Kako čita novine, igra se s djecom…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....