Rijeka otvara izložbu koja razotkriva talijanske koncentracijske logore u Primorju 1941.–1943.

Izložba „Koncentracijski logori fašističke Italije u Hrvatskom primorju 1941. – 1943.“ o logorima u Lovranu, Bakru, Kraljevici i Kamporu, u kojima je bilo zatočeno oko 23.000 interniraca – Slovenaca, Hrvata, Srba i Židova, otvorena je u utorak u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.

Izložba Muzeja grada Rijeke postavljena je u suradnji sa Židovskom općinom Rijeka i Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku, temelji se na knjizi Mladena Grgurića „Talijanski koncentracijski logori u Hrvatskom primorju 1941. – 1943.“, a za postav su je prilagodile Vesna Rožman i Sabrina Žigo.

Na njoj se podsjeća na događanja kada je, nakon poraza u travanjskom ratu 1941., Kraljevina Jugoslavija nestala s karte Europe kao državna tvorevina. „Njezin teritorij podijeljen je između zemalja koje su je zauzele, a od nekih su dijelova uspostavljene nove države pod protektoratom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Na zauzetom području Hrvatskog primorja i Gorskog kotara talijanski je okupator uspostavio civilnu vlast prema vlasti u tadašnjoj Italiji. Temistocle Testa, prefekt Riječke pokrajine, imenuje 28. travnja 1941. civilne komesare za Kastav, Sušak, Crikvenicu, Novi, Senj, Krk–Rab, Čabar–Delnice, Ogulin–Vrbovsko i Karlovac. To je područje bilo pripojeno Kvarnerskoj provinciji, a na preostalom dijelu Primorja i Gorskog kotara kontrola nad civilnom vlašću prepuštena je ustaškoj NDH“, navodi se u sklopu izložbe.

Zauzeto područje, dodaje se, Talijani su željeli što prije učiniti talijanskim te su praktična iskustva fašističke politike denacionalizacije i asimilacije netalijanskog stanovništva, stečena između dvaju svjetskih ratova u novopripojenim krajevima Istre i Rijeke, primijenjena i na anektiranom području dijela Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.

„Od samih početaka okupacije narod Primorja i Gorskog kotara počeo se organizirano suprotstavljati politici fašizma i denacionalizacije. U šumama Primorja i Gorskog kotara u srpnju i kolovozu 1941. osnivaju se prve partizanske čete, koje izvode niz akcija i diverzija. Jačanje partizanskih jedinica i njihovu sve veću aktivnost okupator pokušava suzbiti uvođenjem represivnih mjera, koje prerastaju u teror nad čitavim narodom“, dodaje se.

Hrvatski fotograf: Živio sam u kući-vili u kojoj su boravili nacistički upravitelji logora. Noću bismo ostajali tu spavati, sablasno...

Već 1941. godine osnivaju se sabirni logori za internirce s anektiranog područja Primorja, Gorskog kotara i Slovenije, a na teritoriju koji danas pokriva Primorsko-goranska županija talijanski je okupator osnovao četiri koncentracijska logora – Lovran, Bakar, Kraljevica te Kampor na otoku Rabu – u kojima je u krajnje nehumanim uvjetima bilo zatočeno više tisuća Primoraca, Gorana, Slovenaca i Židova.

U razdoblju od 22 mjeseca, koliko su postojali, u koncentracijskim logorima u Hrvatskom primorju bilo je zatočeno oko 23.000 interniraca te je bilo zatočeno više od 3000 djece u dobi do šesnaest godina, a od ukupnog broja više tisuća smrtno stradalih žrtava, 95 posto odnosi se na logor Kampor.

Koncentracijski logor u Lovranu ukinut je 1. ožujka 1943., logor u Bakru potkraj srpnja 1943., a logori u Kraljevici i Kamporu raspušteni su nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.

Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Mladen Urem rekao je da se, komemorirajući žrtve Holokausta, komemoriraju i sve žrtve, svih nasilja i ratova. Naglasio je da je poruka da nema razlike među ljudima i da nasilje nikada nije rješenje.

Predsjednik Židovske općine Rijeka Ranko Špigl rekao je da je izložba završni događaj u Danu sjećanja na žrtve Holokausta u Rijeci. Prikazan je film o sestrama Bucci iz Rijeke, koje su preživjele Auschwitz, održana je komemoracija u Starčevićevoj ulici gdje su postavljeni prvi Kameni spoticanja u Rijeci, a održana je i komemoracija na Židovskom groblju.

Uzinić: Moramo reći ‘ne‘ pojavama koje relativiziraju i umanjuju zločine

Riječki nadbiskup Mate Uzinić kazao je da se strahota istrebljenja milijuna Židova i pripadnika drugih vjera i naroda ne može zaboraviti ni poreći te se izložbom želi poručiti da se „to nije događalo samo drugdje i drugima, nego nama i našima.“

Naglasio je da to nije samo povijesna činjenica, nego i naša moralna obveza, kako se nešto slično više nigdje, osobito na našem prostoru, ne bi ponovilo.

„A ponavlja se, u ovom ili onom obliku, na mnogim mjestima širom kugle zemaljske“, rekao je i nastavio da „posebno zabrinjava da naznake mogućeg ponavljanja možemo prepoznati i u našem hrvatskom društvu i našem gradu te da moramo reći ‘ne‘ pojavama koje relativiziraju i umanjuju zločine i u kojima postoje znakovi da bi se moglo dogoditi njihovo ponavljanje u bilo kojem obliku.“

Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić rekla je da izložba svjedoči o tragičnom i mračnom razdoblju naše povijesti te da su ovakve manifestacije važne kako bismo osudili i prisjetili se svih dimenzija počinjenih strahota, ali i pronalazili snagu za razborit život u budućnosti.

Podrška borbi protiv fašizma u našem društvu ne smije biti predmet političkih prepucavanja, nego civilizacijski doseg koji zajedno dijelimo, poručila je.