Stanislav Habjan otvorio je izložbu, zapravo multimedijalni događaj, nazovimo ga tako, naslovljen "Car je gol" i s podnaslovom "Osam dana u tjednu".
Izložba se može pogledati u Laubi, gdje Habjan do 22. listopada provodi svoj stvaralački dio dana. Već je to jednom činio, 2012. godine, kada je s Danijelom Žeželjem otvorio "Dućan metafora". Tada je boravio u prostoru mjesec dana, ovaj put boravi jedan tjedan. Uz izložbu su postavljeni i stolovi, na svakom od njih po biljka. Postavljeni su za Habjanove goste te za posjetitelje izložbe. Uređeno je tako da se svi osjećaju ugodno. Na dopuštenom razmaku, naravno, zbog epidemiološke situacije. Na samom početku izložbe u Laubi crni je crtež. Velika, zapravo, golema osoba za ruku drži malu osobu, uz njih je ispisan i kratak dijalog koji svjedoči o njihovoj međusobnoj povezanosti. Dvije ruke kojima se te osobe drže pretvaraju se u jednu dugačku ruku. Sve je minimalistički, ali istodobno i asocijativno, nabijeno simbolikom.
Rekla bih da je potrebno dobro poznavati umjetnikov rukopis od ranije da bi se uopće moglo snaći na izložbi. Habjan je, naime, i pisac, redatelj, umjetnik, glazbenik, performer, art director časopisa, nagrađivani dizajner.
Žirafe i distanca
Na izložbi u Laubi ima i onih radova koji se mogu vezati uz današnju situaciju. Nažalost, malo sam dobre, neposredne umjetnosti vidjela na ovu temu. Uvijek se nekako pribojavam da domaći umjetnici, osim rijetkih izuzetaka, ne znaju direktno reagirati na zbivanja oko sebe, već uvijek reagiraju sa zakašnjenjem. Habjan je jedan od izuzetaka, kako u pisanoj riječi, tako i likovnom aspektu. Na ovoj je izložbi crtež dvije žirafe koje stoje jedna uz drugu.
Uz jednu piše: "Ljudi ne mogu biti u isto vrijeme i pametni i zaljubljeni. Njima je mozak preblizu srcu." Druga, pak, dodaje: "Idealna udaljenost je dva i pol metra." Izložena je u Laubi i Habjanova pjesma posvećena prerano preminulom glazbenom kritičaru Anti Perkoviću. Potom, ploče na kojima je ispisano "Diž se kad umreš ima posla još" ili "Sad pišite!" Na autorski je način ispripovijedana priča o Nazorovom, istarskom Velom Joži. Crtež je, pak Velog Jože, u kombinaciji crne i crvene boje, kontrasta i inače omiljenog ovom autoru. Izlaže i plakat za neki budući nastup benda Car je gol koji je nedavno oformio, a koji će se dogoditi u Pločniku u prosincu ove godine. Nastupili su i na otvaranju u Laubi. Habjan je, inače, na samom otvaranju bio u crvenoj košulji i s golemom crnom kapom na glavi, vizualan mu je dio, očito, važan kada je u pitanju i odjeća koju nosi. Glazba je Habjanu također jako bitna. Izložio je među ostalim i plakat za dugometražni film "Zaljubljeni Mjesec", čiji se scenarij još piše, a okosnica je portret kantautorice Mary May.
Tijekom trajanja izložbe predviđa još niz dijaloga s umjetnicima i projektima koji su njemu bliski. Jedno od njih je predstavljanje knjige "Luđak ili Harlekin", nikad izvedenog dramskog rukopisa Vlade Kristla, umjetnika za kojeg je u više navrata rekao koliko mu znači. Podsjetimo, Kristl je umjetnik koji je nerazumijevanja sredine otišao živjeti u Njemačku, gdje je i preminuo.
Radovi do 2023.
Predstavlja i projekt Skale od Sunca, u suradnji sa stanovništvom Stare Novalje na Pagu gdje ljetuje desetljećima. Bit će i promocija knjige "PostApoc. dijalozi". Riječ je o Habjanovim dnevničkim zapisima, kratkim formama koje su sjajno napisane, i duhovite, neke u formi dijaloga s malim djetetom. Bile su to dnevničke forme koje su, recimo to tako, davale i neku dozu optimizma, započete 10. travnja s "idejom da se proživi novo iskustvo s najviše mogućeg zadržanog zdravog duha", a završene su negdje sredinom svibnja. Zadnji je post kada dječak, glavni protagonist, sanja vrapca i oni zajedno izlaze. Kada se pisalo o dnevničkim zapisima u doba lockdowna šteta je da su ovi, Habjanovi zapisi nekako ostali u drugom planu. Iako se bavi suvremenim temama, u likovnom je dijelu izložbe, po rukopisu, vidljivo da je Habjan stasao osamdesetih godina, kao jedna od poznatijih gradskih umjetničkih figura. Neko se vrijeme, dvijetisućitih, držao po strani što se tiče izlaganja, a potom su mu zaredale izložbe. Nedavno je imao izložbu u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Trebala je biti u ožujku, odgođena je zbog lockdowna, pa je otvorena u svibnju, na isti dan kada je i napisao zadnji dnevnički zapis. U Galeriji HDD imali smo prilike među ostalim vidjeti neobjavljenu naslovnicu za Azrin LP "Balkanska rapsodija" čiji su autori Greiner&Kropilak. Greiner&Kropilak autori su omota ranijeg Azrinog albuma "Krivo srastanje".
Greiner je Boris Greiner, također prisutan u javnom, likovnom diskursu, a Kropilak je Habjan koji je posudio pseudonim od imenjaka, čehoslovačkog košarkaša Stanislava Kropilaka. Razišli su se 2003., ne zbog nesuglasica već su kad su se formirali, odlučili da će trajati točno dva desetljeća. Izložba je, inače, obuhvatila razdoblje od 1983. do 2023. četiri desetljeća umjetničkog stvaralaštva, tri godine unaprijed. Počeci su ono najljepše u životu, rekao mi je tom prigodom u razgovoru ovaj umjetnik.