Izložba pod nazivom “D’Annunzijeva mučenica” otvara se 12. rujna u Rijeci u 19 sati, u zgradi Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, puno poznatijom po svojem starom nazivu Guvernerova palača, a ta je lokacija znakovita jer ju je talijanski protofašist Gabriele D’Annunzio odabrao za svoju rezidenciju tijekom kratkotrajne epizode riječke okupacije.
Znakovit je i datum otvorenja, jer 12. rujna navršava se sto godina od kada je D’Annunzio, na poziv riječkih iredentista, sa svojim paravojnim postrojbama crnokošuljaša umarširao u Rijeku, potom proglasio vlastitu nezavisnu državu pod nazivom Talijanska uprava za Kvarner, a taj je pohod, koji je uz klicanje dočekalo 30-ak tisuća tadašnjih Riječana, Mussoliniju bio inspiracija za fašistički marš na Rim 1922. Istovremeno, bio je uvertira za kasnije pripajanje Rijeke fašističkoj Italiji koje su, valja i to spomenuti, “zakuhali” sami Fiumani koji su D’Annunzija ovdje i zvali, dočekavši ga kao spasitelja.
Città olocausta
Rijeka je mučenica iz naslova izložbe koju organizira Pomorski i povijesni muzej, a autorski potpisuju Tea Perinčić i Ana-Maria Milčić, jer u 15 mjeseci bizarne totalitarne vladavine, D’Annunzio je taj multikulturalni i multietnički grad izmučio na više načina - doveo ga je u ekonomsku blokadu, financijski ga je iscrpio, uveo teror nad građanima (i ovdje, uzgred rečeno, “patentirao” fašistički pozdrav s uzdignutom desnicom), a posebno su gadno prošli svi koji se nisu željeli izjašnjavati Talijanima, s time da ni sami iredentisti koji su ga pozvali na kraju nisu dobili ono što su zamislili. Retoričku dosjetku po kojoj je Rijeka mučenički grad (città olocausta) uveo je sam D’Annunzio koji je u svojim govorima na balkonu Guvernerove palače često naglašavao da je taj grad žrtva međunarodne politike koja ne dopušta talijanskom narodu da se sjedini u jednoj državi (taj diskurs žrtve kasnije će uspješno na cijelu Italiju primijeniti Mussolini, najpoznatiji D’Annunzijev učenik, čime će stvoriti podlogu za fašističko preuzimanje vlasti, a takva retorika, nažalost, dobro prolazi i dan danas).
Giovanni Butkovich: Slava Rijeke
Ljubavnice
“No, zapravo to je grad koji postaje i žrtva njegova ega, kao i žrtva ega protalijanski orijentiranih Fiumana koji su žrtvovali autonomiju grada na koju su se stoljećima pozivali njihovi prethodnici, kao i oni sami do prije samo par godina ili mjeseci. Na taj su način prokockali mogućnost da Rijeka postane slobodna luka pod međunarodnim protektoratom ili možda neki novi Monaco. Činili su to samo da bi zadovoljili neke svoje umjetno stvorene ideje o nacionalnom identitetu koji je mogao bit samo talijanski i što dalje od slavenskog, odnosno omraženog hrvatskog”, piše autorica izložbe Tea Perenčić.
Dizajn postava riječke izložbe, koja će ostati otvorena sve do siječnja 2021., potpisuju Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić, a “D’Annunziova mučenica” uvod je u program “Granice - između reda i kaosa” koji se provodi u sklopu programskog pravca “Doba moći” projekta Rijeka - Europska prijestolnice kulture 2020.
Autorice Perenčić i Milčić u fokus izložbe stavljaju D’Annunzijevu diktaturu kroz perspektivu žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, bilo Riječanki, bilo majki, sestara, supruga i kćeri legionara, bilo dragovoljki koje su za talijanskim protofašistom i seksualnim simbolom svog vremena u Rijeku došle iz Italije, a neke su od njih bile njegove ljubavnice. Autorice se, među ostalim, bave ženskim pokretom u Rijeci koji je bio povezan s talijanskim nacionalizmom, a njegove su članice zagovarale D’Annunzijev dolazak, zamišljajući da će taj čovjek, koji je u Italiji figurirao kao veliki pjesnik, donijeti slobodu. Brojne Fiumanke su mu se, kada je stigao u grad, bacale oko vrata, pokušavale ga poljubiti i ukrasti komadić njegove pažnje. Zanimljiv je i D’Annunzijev odnos prema ljubavnicama koje su svjesno zauzele poziciju žrtve, tolerirajući njegove mnogobrojne veze s drugim ženama, odnosno “ekstremna poniženja i ekstremne izraze seksualnosti” koji su, uz ekstremne političke ideje, bili sastavni dio njegove riječke vladavine.
Luisa Baccara s društvom
Tajna veza
Kustosica Perinčić istražila je sudbine čak 288 žena koje su živjele ili privremeno boravile u Rijeci u vrijeme D’Annunzijeve okupacije, a fokus je stavljen na njih nekoliko. Među njima je Hrvatica Zora Blažić, vrlo emancipirana žena, tada 20-godišnjakinja, koja je u svojem dnevniku dokumentirala kako je bilo živjeti u Rijeci kao netalijan. Druga je sudbina koju kustosica obrađuje ona Nicoline Fabris, učiteljice koja je za Prvog svjetskog rata pomagala talijanskim zarobljenicima zatočenim u Rijeci, bila tajna veza D’Annunzija za vrijeme riječke blokade te kasnije kao učiteljica podučavala mlade legionare. Treća “reprezentativna žena” je slavna pijanistica Luisa Baccara, D’Annunzijeva “službena ljubavnica” koja je s diktatorom, unatoč brojnim vezama s drugim ženama, ostala do samog kraja kao njegova “osobna mučenica”.
D'Annunzio: Vittoriale degli Italiani
Vrlo interesantna perspektiva kojom se izložba bavi jest ženska emancipacija, jer su u Rijeci, kroz iredentizam i talijanski nacionalizam u D’Annunzijevoj režiji, mnoge Fiumanke i njegove sljedbenice pridošle iz Italije imale priliku ostvariti se izvan konzervativnog kruga katoličke talijanske obitelji, živjeti svoje ideale i ravnopravno s muškarcima sudjelovati u “stvaranju povijesti”. Imale su priliku i razvesti se od svojih supruga što je u Rijeci, za razliku od Italije, bilo dozvoljeno još od vremena mađarske uprave.
