Vendi Vernić svojedobno je dobila Grand Prix, namijenjen autorima mlađima od trideset i pet godina, na Dječjem sajmu knjige u Bologni, za ilustraciju “Krokodila”. Kako mi je rekla, pripovijetci F. M. Dostojevskog privuklo ju je to što se, iako je napisana davne 1865. godine, mogu pronaći mnoge paralele i u današnjem društvu. Upravo je to svojim ilustracijama i podcrtala, cinizam kojim je ruski pisac opisao duh višeg sloja petrogradskog društva iz sredine 19. stoljeća, više i niže birokrate poprilično površnih života, života koji se paralelno pripovijedaju uz onaj glavnog protagonista, Ivana Matvejiča, a kojeg je krokodil progutao živog.
Vlasnik krokodila, naime, ne želi otvoriti životinju kako bi spasio Matvejiča, odnosno, traži za to previše novca, i ovaj nastavlja svoj činovnički posao iz utrobe. Sve te napirlitane pojedince koji dolaze čitavu situaciju promatrati kao da je svojevrstan reality show, nacrtala je Vendi Vernić u različitim perspektivama i s mnoštvom detalja, kako u najsvečanijoj njihovoj odjeći dolaze pogledati jednog od njih kojeg je progutao krokodil, prikazujući pri tom, u licima u potrazi za spektaklom koji proizlazi iz tuđe nevolje, njihovu bešćutnost. Odnosno, sve nam je to bilo jasno kada smo gledali njezine ilustracije.
Puno je, vidljivo je, naučila od Svjetlana Junakovića, koji joj je predavao na Likovnoj akademiji i koji je na neki način i vratio ovakav tip ilustracije u Hrvatskoj, i jedna je od zapaženijih autorica izašlih iz njegove klase.
Vendi Vernić mlada je ilustratorica kojoj su, očito, poprilično dragi ruski autori, te je i svoju novu izložbu, onu otvorenoj u Galeriji Kupola Gradske knjižnice u Zagrebu, gdje se može pogledati do 21. studenoga, naslovila citatom vezanim uz Gogolja, autora kojim se već ranije bavila u svojem radu. Naziv je izložbe “Izašlo iz kabanice”. Naime, navodno je Dostojevski rekao, “svi smo mi izašli ispod Gogoljeve kabanice”. I njezin je rad, smatra umjetnica, izašao ispod Gogoljeve kabanice, jer ona u djelima ruskih pisaca, što je jasno vidljivo na njezinim crtežima, prepoznaje dozu apsurda i finog humora koji su srodni njezinom vlastitom pogledu na svijet.
Jedna od ilustracija za Gogoljevu “Kabanicu” ujedno je i pozivna za izložbu: mnoštvo je ljudi, a na kraju ilustracije smanjuju se poput mrava, teško ih je individualizirati, svi kreću prema ulazu ogromne kuće. Uz priču o asocijalnom Akakijeviču, koji pokušava uštedjeti za kabanicu, i poprilično se za to žrtvuje, vezano je još nekoliko ilustracija na izložbi, kao i za “Nos” istog autora. Izložbom se, ujedno, najavljuje kako će se ilustracije Gogoljevih djela hrvatske autorice tiskati u Čileu, u nakladi Saposcat Libros.
Nedavno je u izdanju Sandorfa izdana slikovnica Ivane Bodrožić “Klara Čudastvara”, a pisali smo i o trendu pisaca koji se bave slikovnicama. Ilustracije za tu se knjigu također mogu pogledati u Galeriji Kupola, počevši od jedne vrlo moderne bake koja živi na rubu tamnozelene šume, plavooke djevojčice izgrebanih koljena po imenu Klara Čudastvara i sl., kao ilustracije za knjigu “Panika u kući pod morem” Željke Horvat-Vukelja (Ljevak).
Puno je posla, očito je, za mladu autoricu, prepoznat ćete njezin specifičan rukopis u knjižarama i knjižnicama, jednako će se kvalitetno i spretno prilagoditi i ruskim klasicima i dječjoj književnosti, nije zatvorena u jednu ilustratorsku nišu. Gledat ćemo zasigurno puno toga od nje, no moram priznati da su mi, od onog što sam vidjela u knjižnici, među najzanimljivijim radovima ilustracije za pjesme i priče Daniila Harmsa, za “Sedam mačaka”, knjigu koja je izlašla u nakladi Malih zvona, ilustrirajući Harmsove dječje tekstove.
Nedavno smo pisali o izložbi prikaza mačaka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, koja je obuhvatila i suvremene autore, velika je šteta da nisu izložili i radove Vendi Vernić. Inače, što se tiče same Galerije Kupola unutar gradske knjižnice, šteta je da se tamo češće ne poziva na izložbe, zanimljiv je prostor, na dva kata, s drvenim gredama koje se isprepliću. Izložba se, inače, odvija u sklopu Programa predstavljanja hrvatskih ilustratora.