Između Nazi-Kunsta i socrealizma

Godine 1940., Bakić se iz Bjelovara stalno preselio u Zagreb, gdje je već u svibnju iste godine sudjelovao na Prvoj godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika, održanoj u Meštrovićevu Domu likovnih umjetnika, na tadašnjem Trgu N (danas Trg žrtava fašizma). Na toj izložbi, Vojin se predstavio s dvije skulpture u terakoti: Glava djevojke i Portret, ali su i one bile dovoljne da ih primijeti likovni kritičar Jutarnjeg lista, Ivo Šrepel. Pri tome, Šrepel nije bio “bilo tko”: nakon 10. travnja 1941. Dom likovnih umjetnosti Kralja Petra Velikog Oslobodioca postao je Hrvatska državna galerija umjetnosti, a I. Šrepel njezin ravnatelj! Bakić je čitavo proljeće i ljeto 1940. godine, proveo u intenzivnom radu i izlaganju, jer se želio što bolje pripremiti, kvalificirati za upis na specijalistički teča...