Fotografija koja po svoj prilici ponajbolje opisuje sukus izložbe Ante Magzana u ULUPUH-u prikazuje dvije mlade djevojke na leđima dvojice mladića, već pomalo i razgolićene od znoja i euforije, zagrljene jednom rukom, a s drugom uzdignutom uvis. Jedan od mladića koji ih nose zajedno s njima navija, drugi je zagledan u daljinu i potpuno odsutan sa samog prizora. U pozadini, mnoštvo ljudi, čitav se grad slio na znamenitu Ramblu, mnogo katalonskih zastava jarko žutih boja u kontrastu s crvenom, zastava kakve ćete i danas pronaći na ulicama Barcelone, izvješenih na mnoštvu balkona.
Njihova se boja, doduše, u konkretnom slučaju zamišlja, na fotografijama se ne vidi. Anto Magzan, naime, odlučio se za crno-bijele fotografije snimajući barcelonske ulice u najžešćoj borbi za neovisnost Katalonije, prije dvije godine, tjedan dana prije referenduma. Za ovaj je ciklus, pokazan na skupnoj izložbi, dobio i nagradu 38. Zagreb Salona. Na izložbi u ULUPUH-u rad je pokazan u posve drukčijem kontekstu, jer je upravo ovih dana počelo suđenje katalonskim političarima.
Zašto se Magzan odlučio za crno-bijelu fotografiju, jasno je. Živopisan se grad svodi na liniju i obris, ističe se ono ključno, detalj, trenutak. Odluka je to samog autora, iskusnog fotoreportera. Spomenuta fotografija djevojaka na leđima mladića skupni je prizor i najdoslovniji opis zbivanja, slično kao i snimka mnoštva mladih ljudi oslonjenih o golemi stup, zaogrnutih katalonskim zastavama. No, isto će tako ovaj fotograf bilježiti i svakodnevicu koja se odvija u pozadini svih ovih događanja, primjerice ljude kako se sunčaju i igraju badminton na znamenitoj Barceloneti, po svoj prilici turiste, gužvu pred tipičnim barcelonskim kafićem koja daje jedan prizvuk prošlih vremena, a tik uz ovu plažu, potom usamljenog prolaznika na romobilu u nogometnom dresu, zaljubljeni par i sl.
Anto Magzan godinama je radio u dnevnim novinama i zasigurno stekao osjećaj za trenutak, za brzu reakciju, spontanost. Njegovu sklonost ka drugačijoj vrsti fotografije, pak, možemo čitati primjerice u prizoru usamljenog biciklista na ulici, koji je potpuno u službi kompozicije, obuhvaćen igrom svjetla i sjene. Valja istaknuti da niti jedna od ovih fotografija nije namještena, režirana, sve su spontane i odraz trenutka, i to se jasno i može vidjeti na njima.
Naziv je ovog ciklusa fotografija “Barcelona Light&Shade”, i nastavak je njegovih ranijih ciklusa vezanih uz gradove, primjerice, “Sidney Light&Shade”, a sljedeći je na redu “Sarajevo Light&Shade”. Poznati su Magzanovi portreti, modna fotografija i sl., a jedan od najkvalitetnijih art ciklusa ovog autora do sada bio je “Kroz ušicu igle”; naslovni rad pokazuje golemo oko i zihericu ispred njega te ima gotovo pa jednu manrayovsku dozu nadrealnog.
Izložene su dvadeset i dvije fotografije, kustosica je Patricia Počanić, a izložba traje do 4. ožujka.