ENIGMA MONA LISA

Konačno riješen višestoljetni misterij tko se krije iza zagonetnog osmijeha najslavnije slike na svijetu

Mona Lisa, Louvre

 Anna Margueritat/Afp/Profimedia
‘Vjerujem da je to Bianca Giovanna Sforza, najstarija kći Ludovica il Mora i supruga Galeazza Sanseverina, koji je bio Leonardov prijetelj‘‘

Ako je suditi prema najnovijim istraživanjima u Italiji čini se da bi uskoro mogla biti zauvijek riješena višestoljetna enigma najslavnije slike na svijetu, Leonardove Mona Lise. "Sigurna sam da je žena poznata kao Mona Lisa ili Gioconda bila Bianca Giovanna Sforza, najstarija kći Ludovica il Mora i supruga Galeazza Sanseverina, koji je bio veliki prijatelj i pokrovitelj Leonarda da Vincija. A u pozadini su brežuljci u Bobbiju, u okolici Piacenze, koji se vide iz dvorca Malaspina Dal Verme. Godina nastanka? 1496., malo prije Biancine smrti», rekla je za talijanski list Corriere della Sera neovisna istraživačica iz Savone Carla Glori nakon što je grupa talijanskih znanstvenika potvrdila ovih dana da ihnofosili koje Leonardo da Vinci spominje u Kodeksu Leicester potječu s područja Pierfrancesco di Gropparello, u blizini gradića Bobbio. Glori, koja Leonarda proučava zadnjih trideset godina, kako kaže "praktički cijeli život, u tom paleontološkom otkriću vidi potvrdu svoje teze koju je iznijela još 2011. godine da se iza zagonetnog osmjeha krije Bianca Giovanna Sforza, a most u pozadini je onaj koji je prelazio rijeku Trebbia u Bobbiju. Za nju novo istraživanje pruža ključni dokaz da je Leonardo boravio u tom kraju. Sve drugo odnosno tko je žena na slici, može se iz te činjenice, sada lako povezati, smatra Carla Glori.

"Studije provedene na ihnofosilima (tragovi drevnih živih bića) o čemu je Ansa izvijestila prošlog mjeseca, pokazale su da je iste oblike u kamenu proučavao i reproducirao Leonardo u Kodeksu Leicester. Dobila sam potvrdu od paleontologa da se ti ihnofosili nalaze u Bobbiju. Taj teritorij za Leonarda je bio od velikog geološkog interesa, o čemu sam pisala još 2011., ali nedavno otkriće koje je objavio RIPS, časopis za paleontologiju, ima apsolutnu znanstvenu vrijednost", objasnila je Carla Glori.

Kodeks Leicester, zbirka znanstvenih spisa Leonarda da Vincija, nazvan je po Thomasu Cokeu, koji ga je kupio 1717. a koji je kasnije postao grof od Leicestera. Prodan je Billu Gatesu u aukcijskoj kući Christie's 11. studenog 1994. u New Yorku za 30.8 milijuna američkih dolara i peta je najskuplja knjiga u povijesti.

A svoje vjerovanje da je Leonardo u pozadini slike Mona Lisa naslikao Bobbio Carla Glori temelji na 13 zajedničkih točaka između sadašnjeg krajolika i onog prikazanog na slici.

"Danas, gledajući u tom smjeru, pogled malo ometa veliko raslinje, ali u stvarnosti nema velikih razlika".

Talijanska istraživačica smatra također i da je na slici Bianca Giovanna Sforza te upućuje na analizu slike koju je proveo znanstvenik Pascal Cotte 2014. godine tijekom koje je otkrio je nešto što je, tvrdi, ona već pretpostavljala: ispod ženske figure nalazila se još jedna mlađa.

"Ono što vidimo nije pravo lice Biance Giovanne Sforze, već modificirano, ostarjelo lice. Razlog je vjerojatno taj što je slika, moguće, bila Leonardov dar, možda vjenčani dar, a kad se situacija za mladu ženu i Il Mora pogoršala, kao da danas imate fotografiju Putina i njegove kćeri, Leonardo je intervenirao kako bi promijenio njezine crte lica. To objašnjava zašto se figura smatra tako zagonetnom".

Također, napominje Glori, poznata je veza Sanseverina, markiza od Bobbija s Leonardom. U Bobbiju je bila i knjižnica obitelji Sforza koja je Leonarda svakako privlačila.

«Ihnofosili su udaljeni osam sati hoda od Bobbija, s obzirom da se Leonardo kretao jašući mazgu, vrijeme je bilo još kraće. Za mene je bitno povezati ga s tim mjestom, a sve ostalo dolazi automatski. Naravno, da je on svoje kretanje bilježio u dokumentima sve bi postalo jednostavnije, ali on je zapravo bio neuhvatljiva figura. Mislim da se tako ponašao jer je živio u vremenima i mjestima s toliko intriga i sukoba, zbog čega je koristio i određene šifre koje je trebalo dešifrirati", zaključuje ova istraživačica.

Njezinu teoriju da se radi o Bobbiju i Bianci Giovanni Sforzi, međutim, još 2011. godine demantirao je ugledni britanski povjesničar umjetnosti i umirovljeni profesor sa sveučilišta Oxford Martin Kemp koji se smatra jednim od najvećih stručnjaka za Da Vincija. "Riječ je gotovo sigurno o portretu Lise del Giocondo koliko god ta ideja bila neromantična i nemisteriozna'", rekao je tada profesor Kemp. "Bilo je mnogo pokušaja da se krajolik identificira kao neko specifično mjesto no ne nalazim baš toliko sličnosti s onim u Bobbiju. Imam velike rezerve prema svim pokušajima pronalaženja nekog skrivenog značenja u renesansnim umjetničkim djelima".

Profesor Kemp se pak u svojoj teoriji da se radi o Lisi del Giocondo, supruzi bogatog firentinskog trgovca svilom Francesca del Gioconda oslanja na opis Girogija Vasarija. Naslov slike, Mona Lisa, naime dolazi iz opisa tog renesansnog povjesničara umjetnosti. "Leonardo se obvezao naslikati, za Francesca del Gioconda, portret Mona Lise, njegove žene", zapisao je Vasari u Leonardovoj biografiji koja je objavljena 1550. godine

Sliku je nakon Leonardove smrti posjedovao njegov pomoćnik Salaì te je u njegovim osobnim dokumentima evidentirana kao La Gioconda, slika koju mu je Leonardo ostavio u nasljeđe. Da je Leonardo naslikao takvo djelo i datum njegovog nastanka, potvrđeni su 2005. godine kada je znanstvenik sa Sveučilišta u Heidelbergu otkrio marginalnu bilješku u izdanju Ciceronove knjige iz 1477. godine. Bilješku je u listopada 1503. napisao Leonardov suvremenik Agostino Vespucci, a u njoj se navodi da je Leonardo u to vrijeme radio na slici Lise del Giocondo. Nakon tog otkrića Vincent Delieuvin, predstavnik Louvrea, izjavio je kako je Leonardo da Vinci 1503. godine slikao portret firentinske dame po imenu Lisa del Giocondo. "O tome smo sada sigurni. Nažalost, ne možemo biti potpuno sigurni da je slika koja se nalazi u Louvreu portret Lise del Giocondo".

Neki su pak tvrdili da je Lisu del Giocondo Leonardo portretirao u nekim drugim slikama, identificirajući najmanje četiri Mone Lise o kojoj piše Vasari. Isto tako i nekoliko drugih žena se povezivalo sa slavnom slikom među kojima je Isabella d'Este, Isabella od Aragona, Cecilia Gallerani, Costanza d'Avalos, Caterina Sforza i na koncu Bianca Giovanna Sforza. Bilo je čak i teorija da je slika zapravo Leonardov autoportret. U katalogu raisonné Leonarda da Vincija iz 2019. godine navodi se da slika vjerojatno prikazuje Lisu del Giocondo i da je Isabella d'Este jedina uvjerljiva alternativa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 11:41