"Ovo treba napraviti na mjestu Vjesnika. Križanje Savske i Slavonske avenije. Zagreb bi dobio ikonsku građevinu i postao globalna atrakcija, nešto poput Guggenheima u Bilbau ili skulpture "Cloud Gate" Anisha Kapoora u Chicagu. Stave skulpturu na križanje Savske i Slavonske, ispod da ide promet, a onda što dogovore na poziciju bivšeg Vjesnika", javio nam se poznati dizajner Boris Malešević, referirajući se na poznatu ideju o spomeniku Ivana Kožarića "Nazovi je kako hoćeš", nažalost, neizvedenom. Malešević nastavlja: "Zagreb nema prepoznatljiv motiv, gradovi se najlakše brendiraju preko ikoničkih građevina, a postoji tu i velika simbolika, da se gradi na mjestu nekadašnjeg najvećeg medijskog mastodonta.
Malešević aludira na takozvani Bilbao efekt. Podsjetimo, muzej Guggenheim Franka Gehryja u Bilbau udvostručio je proračun ovoga španjolskog grada, a uvriježen je i izraz "Bilbao efekt", koji govori o pretvorbi nekad uspavanog industrijskog grada u turističku i kulturnu meku.
Dizajner Boris Malešević radio je neke od najuspješnijih političkih kampanja za Ivicu Račana, Stjepana Mesića, Bandića, SDSS... Bio je na čelu Designsystema, karijeru je počeo kao DJ, pa je dizajnirao glazbene plakate, potom novine Polet i Danas. Bavio se i korporativnim dizajnom, dobio je i dosta nagrada, recimo da dizajn maslinove boce. Međutim, u fokus je šire javnosti dospio kad je napravio novi vizualni identitet grada Zagreba, prema slavnom performansu Toma Gotovca ‘Zagreb, volim te‘.
A, podsjetimo, riječ je o 30 metara visokoj skulpturi koju je Ivan Kožarić, autor neke od najpoznatijih javnih skulptura u Zagrebu, zamislio. S prozora svojeg stana Kožarić je gledao na ugao Vukovarske i Savske ulice i zamislio je da tamo stoji. Početkom sedamdesetih godina predložio je golemu skulpturu koja bi se nadvijala nad tramvajskim prugama, zvala se "Nazovi je kako hoćeš". Velika je šteta što ideja o toj skulpturi nikada nije realizirana, bio bi to još jedan sjajan spomenik koji je Kožarić ostavio Zagrebu. Naravno, tu je i "Antun Gustav Matoš", onako opružen na Strossmayerovu trgu, i "Crveni znak" ispred hotela Dubrovnik u Gajevoj, razlomljena visoka crvena linija. Najpoznatiji je njegov javni rad skulptura "Prizemljeno Sunce", do potresa se nalazila u Bogovićevoj ulici. Ta skulptura živjela je svoj život od prvog trenutka kada se pojavila u javnom prostoru, ispred tadašnjeg HNK.
S danas pokojnim Kožarićem smo razgovarali kad je bio na početku devedesetih godina života, a od Kolekcije Marinko Sudac došla je ideja da se postavi njegova javna skulptura iz 1971. godine. Skulptura bi, kako je zamislio umjetnik, bila visoka oko 30 metara i stajala na raskrižju između Vukovarske i Savske ulice, a tračnice od tramvaja, kao i cestovni promet, prolazili bi između njezina dva kraka. Iako je nastala prije četiri desetljeća, po svojim organskim oblicima podsjeća na forme kakve danas rade proslavljeni arhitekti Zaha Hadid ili Frank Gehry. Skulptura se inače zove “Nazovi me kako hoćeš”, a njezin bi je karizmatični autor mogao gledati i s prozora svojeg stana. Kožarić nam je tada rekao kako bi bio presretan da ovaj rad napokon bude i realiziran. Poznavatelji njegova opusa predloženu skulpturu ubrajaju u njegove najmaštovitije i najhrabrije radove, a konkurencija je uistinu velika budući da je Kožarić veličanstveni kipar. Tada smo pisali i sljedeće: Budući da je projekt na samom početku, ne zna se točno koliko bi sve koštalo, no prema prvim procjenama, riječ je o otprilike dvije tisuće eura po četvornom metru. Cijela je skulptura, naime, zamišljena od aluminija.
Kožarićeve skulpture u javnom prostoru dobro bi nam došle jer po pitanju javnih skulptura, općenito u Hrvatskoj, ali posebno u Zagrebu, jako slabo stojimo, a malo koji kipar razumije javni prostor poput Ivana Kožarića.
Struka je bila oduševljena idejom, povjesničar umjetnosti Tihomir Milovac je rekao: "Riječ je o fantastičnom projektu i uvijek bih ga podržao. Pretpostavljam da je dosta teško izvesti ovaj spomenik, no ne i neostvarivo. Ako bi se ovaj spomenik izveo, postali bismo metropola svjetskog ranga. Tragedija je što spomenici Vojina Bakića propadaju. Ova velika javna skulptura bila bi jako dobra vijest za hrvatsku umjetnost. Ukoliko se to ostvari, bilo bi jako dobro".
Želite li ovo čudovište u Zagrebu, glasio je jedan od novinskih naslova prije desetak godina, kad se prvi put pojavila inicijativa da se podigne javna skulptura Ivana Kožarića, "Nazovi je kako hoćeš". I inače su Kožarićeve skulpture često izazivale reakcije. Primjerice, skulptura “Prizemljeno Sunce”, podsjetimo, prvo je stajala ispred HNK, a prva reakcija prvog prolaznika, nakon što je postavljena, bila je sljedeća: zaustavio je, iznerviran, svog fiću i lupio skulpturu nogom. Od tada ova skulptura ne prestaje provocirati javnost i živi svoj samostalan život, a Galeta je o njoj i snimio film.
Uz Maleševića, su, pak, kampanju za vizualni identitet Zagreba, radili i Katja Malešević i teoretičar dizajna Feđa Vukić, uz suradnike Gorana Trbuljaka, Vladu Marteka, Marka Lulića, Lindu Golik Horvat i Suzanu Potrebić.
Ovo su neki dijelovi objašnjenja pobjedničkog projekta: "Rad Tomislava Gotovca Zagreb Volim te paradigmatski je primjer suodnošenja pojedinca prema ideji grada, odnosa koji je ogoljen doslovno do najelementarnije tjelesne razine otkrivanja čovjeka prema urbanoj zajednici. To je Slobodni čovjek u slobodnom gradu u elementarnom stanju ljubavi za grad. Njegova izjava Zagreb Volim te najbolje govori o tome kakav je Zagreb bio, kakav je danas i kakav bi željeli da bude u budućnosti. Želimo živjeti u gradu koji je prihvatljiv svima bez obzira na spolnu, dobnu, vjersku, seksualnu, političku ili nacionalnu pripadnost. Želja nam je da svi možemo reći - ZAGREB VOLIM TE!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....