Njegova LEGO ideja sastoji se od dva kioska K67. Crveni je mini-restoran brze hrane, koji poslužuje hrenovke u pecivima s čuvenim tečnim senfom, ali i pljeskavice i tople sendviče. Ima poseban dio za pripremu hrane i pranje suđa, roštilj, mehaničko izvlačenje dima, digitalnu blagajnu, police sa začinima, sav potreban pribor za jelo. Drugi, bijeli kiosk je, pak, novinarnica s posebnim dijelom za magazine i časopise, ali i mini-ispostavom pošte gdje svi LEGO čovječuljci mogu poslati pismo, uplatiti bingo ili možda podići penziju. Ideja je to i maštarija koja je već odavno, kaže beogradski arhitekt Nikola Opačić, "prerasla u nadanje, nadanje u vjerovanje, a vjerovanje u možda ludu sigurnost da će dobiti svoj prvi službeni LEGO set".
Toj uzbudljivoj progresiji pridonijeli su te iz dana u dan pridonose, ističe, svi ljudi koji se javljaju s isključivo pozitivnim reakcijama. Pridonijeli su i studenti arhitekture i dizajna koji su ga pozvali na festival DA! u Zagrebu na kojemu je održao radionicu i predavanje na temu veze između LEGO kocki, arhitekture i kritičkog razmišljanja. Put ga je, priča, odveo još i dalje - do Ljubljane, gdje je upoznao slovenskog arhitekta Sašu Janeza Mächtiga, autora dizajna K67, kioska iz doba bivše Jugoslavije, ujedno i jednog od najprepoznatljivijih djela socijalističkog dizajna.
"To me je upoznavanje dovelo do suza i od sreće i od probuđenih emocija. Toliko me je podsjetio na moju dvojicu djedova koji se, nažalost, već neko vrijeme ne mogu igrati sa mnom", priznaje Opačić, koji za platformu LEGO IDEAS zna već dulje. Ima, otkriva, par setova koji su tako nastali; primjerice čuvenu žutu podmornicu Beatlesa (Yellow Submarine) i gitaru Fender Stratocaster.
"Neko sam vrijeme razmišljao što bih mogao napraviti i predložiti. Znao sam da mora biti nešto iz doba Jugoslavije, vremena odlične arhitekture i dizajna, ali želio sam i da to bude nešto s čim imam osobnu vezu. Kada sam se sjetio starog kioska ispred svoje osnovne škole Sava Kovačević, osjetio sam da će kiosk K67 biti prava stvar", prisjeća se Opačić.
Kao arhitekta fascinira ga, otkriva, njegov elegantni nenametljivi dizajn.
"Toliko mogućnosti za razne namjene. Modularnost i način uklapanja u sve urbane ambijente te kako prirodno stoji usred prirode uvijek su me oduševljavali kod kioska", objašnjava te dodaje:
"S druge strane, na emotivnom nivou svakako predstavlja moje djetinjstvo i najljepše uspomene iz zemlje u kojoj sam se rodio. Najljepše stvari su se slavile odlaskom do kioska na pljeskavicu i sok, a u tom trenutku najteži dani bili su lakši opet ispred kioska".
Glasanje za ideju jugoslavenskog kioska K67 (Yugoslav kiosk K67) još je u tijeku, a Opačić se nada što većoj potpori.
Glasanje se odvija na stranici LEGO IDEAS i do rješenja se može doći jednostavnim unosom riječi KIOSK.
Svoj set, koji se nalazi na platformi LEGO IDEAS, Opačić je predstavio i na beogradskoj izložbi "KIOSK SISTEM K67 - OD KOCKICE DO OLOVKE, kako je jedan kiosk inspirirao puno umjetnika". Povodom toga predstavljanja Opačić je okupio sedamnaest umjetnika Europe i bivše Jugoslavije koji su, nadahnuti kioskom i onime što on za njih predstavlja, izradili svoje radove. Izloženi su tako kolaži, crteži, fotografije, printovi, skulpture, instalacija, posteri, video te vez.
Djetinjstvo jednog arhitekta
Jedino loše sjećanje koje veže za LEGO kocke je, naglašava, to da ih nikada nije bilo dovoljno. Kada bi dobio nove legiće, prvo bi radio ono što je došlo u kutiji s originalnim uputama, no nakon nekoliko dana svaki bi model završavao u starim putnim torbama sa svim dijelovima od ranije. Tek onda dolazio bi najzabavniji dio - stvaranje nečega svojega.
"Pravio sam doslovce sve - od igle do gitare, svemirskih stanica, kompjuterskih centara, brodova", sjeća se arhitekt koji najvećom prednosti LEGO kocki, kao i kioska K67, smatra njihovu modularnost - mogućnost da budu sve.
Kada je odrastao, uvidio je, kaže, i da je LEGO jedan od rijetkih proizvođača igračaka koji nikad nisu pravili igračke koje promoviraju nasilje, rat ili bilo što negativno. Osim toga, njima se mogu igrati sva djeca na planetu, i dječaci i djevojčice ravnopravno. "Svakako, čini mi se, najviše razvijaju maštu, sagledavanje prostora, ali i motoriku".
Jedan od omiljenih LEGO setova koje posjeduje muzej je Guggenheim u New Yorku. Za vrijeme studija omiljeni arhitekt mu je, naime, bio Frank Lloyd Wright.
"Imao sam sreću i da muzej posjetim uživo i LEGO verzija je fantastični hommage toj izvanvremenskoj zgradi i arhitektu. Ako netko ne može otputovati u New York, predlažem mu sklapanje ovog seta jer će se osjećati kao da je ondje! Nešto slično bih volio postići i s trenutkom kada LEGO napravi službeni set kioska K67; da zahvalim još jednom velikom čovjeku, arhitektu i dizajneru - Saši Janezu Mächtigu - za sve trenutke iz djetinjstva, ali i za ogroman doprinos jugoslavenskoj arhitekturi i dizajnu", priča Opačić, čiji je profesionalni život trenutno posvećen rekonstrukciji i dogradnji aerodroma Nikola Tesla u Beogradu. Na tome projektu intenzivno radi u beogradskom birou kompanije Kapaprojekt iz Niša. Radio je i na projektima hotela na jadranskoj obali te tvornicama u panonskoj nizini.
Od početka studija najviše ga je privlačilo projektiranje.
"Uložio sam puno vremena i rada, ali i imao sreće da se u profesionalnoj praksi bavim isključivo projektiranjem", zaključuje Opačić, kojemu je san projektirati samo obiteljske kuće, i to, primjerice, dvije godišnje, kako bi uživao u svakom detalju, kako projektiranja tako i izvođenja.