Za Marka Jakšu prvi put sam čula dok je slikao četveroručno, s Bojanom Šumonjom iz Pule. Šumonju smatram jednim od najboljih domaćih umjetnika, pa me zainteresiralo s kim se odlučio na ovaj način pristupa umjetnosti. Šumonja mi je tom prigodom rekao da im je jedna od želja takve suradnje, među ostalim, bila izazvati današnji pogled na tezu o individualnosti kao preduvjetu za umjetničko izražavanje. Tezu koja seže još iz modernizma.
Marko Jakše, pak, jedna je poprilično neobična umjetnička pojava, svojevrsni enfant terrible scene u susjednoj državi. U Sloveniji je, odakle je, dosta prihvaćen i u mainstreamu, osvojio je njihovu najvažniju nagradu Prešern, a bio je i predstavnik Slovenije na posljednjem Venecijanskom bijenalu. Izazvao je, reklo bi se, i interes. Na ovog umj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....