‘Moji stripovi su baš kao i ljudi - bezobrazni. Prave se fini, a kad se opuste, vulgarni su‘

Nevjerojatno, ali postoje ljudi kojima se drugi ljudi baš vesele. Kad su me prošli tjedan pitali - koga imaš u nedjelju, a ja: “Pa znaš onog Matakovića... stripaša... iz Vinkovaca...” Nisam mogla završiti nabrajanje, a već sam čula: “Super! Spaljenoooo! Lik!” Dakle, nema potrebe da se pravim da o Dubravku znam više nego drugi. Ali, zato i idem po intervju. To je prvo.

Drugo, Dubravkova i moja stripaška lektira ipak se dosta razlikovala; nakon zajedničkog nam Mikija, Mikijeva almanaha, Flasha Gordona i Ripa Kirbyja on je prigrlio Alana Forda i druge ozbiljne, prave dečke, a ja - “ženske” stripove iz Tine. Čuvala sam ih u onoj rupi koja bi nastajala kad na kauču (pa, malo starijem) prebacite naslon naprijed. Zavlačila sam se tamo... raj! Ne znam točno kad su nestali, ali v...