Dvije neobične ljudske životne priče spojile su se u nesvakidašnjim okolnostima i iznjedrile jedan sjajan projekt - spomenik prvom hrvatskom tiskaru Ambrozu Kacitiću, postavljenom na bajkovitom humku kraj kapele svetoga Petra i Pavla u Donjem Kosinju, na temeljima nekadašnjeg pavlinskog samostana u kojemu je djelovao taj "lički Gutenberg".
Jedna od njih je ona dr. Ivana Mancea, Zagrepčanina koji prema ocu vuče korijene iz kosinjske doline, a druga je tamošnjeg župnika Pere Jurčevića. Rođeni Slunjanin, velečasni Jurčević osobit je, jer se kao školovani strojobravar zaredio prije osam godina, u svojoj 42. godini. Povjesničar Mance doktorirao je povijesne znanosti na temu dokazivanja Kosinjske tiskare - prve tiskare u Hrvata, a prije toga je radio kao vatrogasac, pa diplomirao sigurnost i zaštitu na radu, a onda postao magistar informacijskih znanosti. Župnika i znanstvenika spojio je projekt HEP-a, hidrocentrala zbog koje će biti potopljen Gornji Kosinj i obližnje selo Mlakve - vlč. Pero premetnuo se u vođu pobune lokalnog stanovništva, braneći njihove kuće, štale i sjenike, a povjesničar Mance naglasak je stavljao na kulturno-povijesnu priču, ukazujući da će akumulacijsko jezero odnijeti brojna arheološka nalazišta ovoga kraja.
"Gutenberg nije izmislio tiskarski stroj"
Svoj vrhunac suradnja samozatajnog župnika i rječitog znanstvenika imala je na blagdan svetoga Petra i Pavla, 29. lipnja, kada jesvečano otkrivena već postavljena bista velikom Ambrozu Kacitiću od plemena Kolunića ili žaknu (đakonu) Brozu, kako se sam predstavljao. Pripreme za taj veliki događaj traju mjesecima, godinama zapušteni okoliš oko crkve je uređen, crkva u kojoj se mise služe samo prigodno također je dobila novi sjaj, a sasvim sigurno će sada postati važna lička turistička destinacija, jer bista koja je svečano otkrivena uz pučku veselicu, otkrila je prekrasan pogled na kosinjsku dolinu kojom vijuga rijeka Lika s Velebitom u daljini.
Dr. Ivan Mance kao da je bio predodređen za realizaciju tog projekta, jer je, boraveći kao dijete kod bake Rože u obližnjoj Mance Dragi, listao knjigu Zvonimira Kulundžića, posvećenu 500. obljetnici tiskanoga kosinjskog misala. Bila je šarena, što drugo može privući osmogodišnjaka, ali kako je odrastao, sve ga je više zanimala, pa sve do danas, kada je i sâm o tiskari napisao knjigu, dešifrirajući u njoj Kacitićeve kodirane tragove u obliku slijepih otisaka, razbijajući oko njih glavu oko dvije godine.
Dok sjedimo u župnom dvoru u Gornjem Kosinju, gdje nas je ugostio župnik Pero, pitamo se kako se tiskara 1482. godine, samo 28 godina otkako je bila izumljena, našla u Kosinju, danas prilično zabačenom dijelu Hrvatske.
- Tiskara nije objekt i Gutenberg zapravo nije izmislio tiskarski stroj. On je postojeću prešu za vino ili maslinovo ulje prenamijenio u dobar alat za tiskanje knjiga. Ključna je bila njegova tehnika izrade pomičnih slova, pa kada ju je usavršio, tiskarski stroj je zapravo bio jedan kovčežić punci, odnosno kalupa i matrica, te tiskarske preše u dva sanduka, i to je to. Zašto baš Kosinj? Igrom slučaja. U ono doba se Ivan (VIII) Anž Frankopan Brinjski sporio s hrvatsko-ugarskim kraljem Matijašom Korvinom, te je on poslao vojsku da ga protjera iz Brinja. Vjerojatno se sakrio u Kosinju, od kneževa Kosinjskih posudio je stari grad Kosinj, te je tamo osnovao tiskaru s glagoljičnim slovima, graviranim u Veneciji, angažirajući za strojem mladog pavlinskog redovnika Kacitića, te udarivši tako temelje tiskanja knjiga na ovim područjima - kaže nam dr. Ivan Mance.
Tajna slova ŽHD
S tiskanjem prvih misala započeli su u ranu jesen 1482. godine, a završili su ih 22. veljače 1493. godine. U oko šest mjeseci tiskali su 200 primjeraka, danas ih je 12 sačuvanih, dr. Mance nabrojao nam je sve lokacije na kojima se čuvaju primjerci, najzanimljivije su svakako Sankt Peterburg, gdje se spletom povijesnih okolnosti čuva najbogatija hrvatska povijesna glagoljaška zbirka, zatim Beč, Vatikan, Washington, dok su ostale u hrvatskim institucijama.
Znanstvenik Mance nije otkrio sva slijepo otisnuta slova na knjizi, koji su nekako najintrigantniji detalj hrvatskog Prvotiska, nešto prije njega to je učinio književnik Zvonimir Kulundžić, ali ih je Mance sva - dešifrirao.
- Što znače slova ŽHD ispod jednog od 880 stupaca na stranici 18v Prvotiska? Nakon šest mjeseci razmišljanja, došao sam do zaključka da jedino što ima smisla jest zamijeniti slova brojevima, jer svako glagoljsko slovo uvijek predstavlja jedan broj - primjerice A-1, Č-1000, Ž-7, H-600, D-5. No, što s brojevima? Nakon novog vala razmišljanja, shvatio sam da se u sedmom retku odozdo (Ž-7), kao 600. otisnuti znak (H-600) s kojim počinje riječ koja ima pet slova (D-5), a to je riječ "Pavla", odnosno svetog Pavla prvog pustinjaka, Svetac je to na čijem su učenju osnovani pavlini, pa je tako Ambroz Kacitić ukazao na pavline, kojima je i sâm pripadao - objašnjava dr. Ivan Mance.
Za ovaj pothvat Mance je, dakako, morao svladati glagoljično pismo, koje je naučio radeći na glagoljskim tekstovima, knjigama i listinama. Ne čita ga kao latinicu i ne piše na glagoljici, ali je zna dovoljno da ju razumije.
Autor spomenika je akademski kipar Slaven Miličević. Kacitić je prikazan s knjigom u rukama, hrvatskim prvotiskom, "Misalom po zakonu rimskoga dvora", te na otvorenim stranicama knjige prstom pokazuje glagoljicom ispisani kolofon: "Godine gospodnje 1483., mjeseca veljače, dana 22., ti misali biše svršeni".
Nedostaje još nekoliko tisuća eura
Brojni donatori sudjelovali su u realizaciji tog vrijednog projekta, najveći je Hanza Media, nakladnik Jutarnjeg lista. Kako bi se zatvorila financijska konstrukcija od četrdesetak tisuća eura, nedostaje još nekoliko tisuća, pa svi koji to žele, uplatiti mogu na račun Župe sv. Antuna Padovanskoga - Gornji Kosinj:
HPB - Hrvatska poštanska banka d. d.
IBAN: HR7023900011101014765
Župa sv. Antuna Padovanskog
Model: 00
Poziv na broj: OIB uplatitelja
Opis plaćanja: Donacija za spomenik Ambroza Kacitića
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....