BOŠKO BUDISAVLJEVIĆ

Na Peščenici sam zamislio sljedeće: ‘Kad djeca navrše 18, stan se ‘prepolovi‘, i dobiju svoj zaseban ulaz‘

Boško Budisavljević

 Josip Bandic/Cropix
Naš poznati arhitekt, inače pranećak Nikole Tesle. često se bavi temom stanovanja, a sada je podsjetio na jedan svoj rad u zagrebačkom kvartu
Naš poznati arhitekt, inače pranećak Nikole Tesle. često se bavi temom stanovanja, a sada je podsjetio na jedan svoj rad u zagrebačkom kvartu

"Prije 50 godina kao ambiciozni student pokazao sam na diplomi svoju Unite d‘habitation de grandeur conforme. U klasi prof. Drage Galića. Veliki je to bio napor pa sam za definitivne plahte angažirao i prijatelje, već diplomirane. Crtali smo noćima.

Bilo je to urbanističko arhitektonsko rješenje bloka. Negdje na Peščenici. Bio je to blok s unutrašnjim dvorištem s dodatnim sadržajima poput kina i još nekim javnim sadržajima. Bio je P + 4, ali je imao i liftove izvan objekta, kao i vanjsku zatvorenu galeriju iz koje se ulazilo u unutrašnje stubište. I dva stana na stubište. Ti su tlocrti garantirali dugovječno korištenja stana za dvije generacije. Prva faza tog trosobnog stana bilo je veliki dnevni boravak s posebnom kuhinjom, jer se onda još kuhalo.

Kad bi djeca navršila 18 godina, dobijala bi svoj posebni ulaz u stan, svoju kupaonicu i kuhinju. A roditelji svoje, u sada adaptiranom dnevnom boravku, gdje su imali svoju nišu za spavanje s posmičnim vratima, koja se danju zatvaraju. Galić mi je prigovorio. A što ako je jedan od roditelja bolestan. Bio sam premlad da bih pomislio da se može biti i bolestan. A sad znam da je bio u pravu", podijelio je na svome profilu na Facebooku arhitekt Boško Budisavljević.

Budisavljević je, između ostalog, iz obitelji Nikole Tesle i otac redateljice Dane Budisavljević, široj publici najpoznatije po hvaljenom filmu "Dnevnik Diane Budisavljević".

Kako je 2024. godine pisali, uz izložbu kustosice Sandre Križić Roban, Boško Budisavljević je po majčinoj liniji Teslin pranećak. Njegova majka Dana bila je unuka Tesline sestre Angeline, udane Trbojević.

Rođen je 1942. godine u Splitu, studirao je u majstorskoj radionici Drage Galića, pa u Parizu. Autor je i brojnih teorijskih ostvarenja: Vrbici, studija jedne tipologije zagrebačke periferije (koautori R. Miličević, R. Mažuran i suradnici), Kontejnerska arhitektura za masovnu upotrebu, studija (suradnici H. Devidé, J. Segulin i drugi, naručitelj: TIBO-brodogradilište Treći maj), Rijeka, Grad za rušenje - stanje, problemi i mogućnosti sanacije zagrebačkih periferija predviđenih urbanističkim planovima za rušenje, studija (s grupom autora), pa Novi gradski centar - područje Trnja, priobalja Save i Novog Zagreba, studija, natječajni rad (autorska grupa predvođena R. Delalleom), pa Standard stana ‘84. - minimalni, standardni i izvanstandardni stan, studija stambenih normativa, Budućnost Save. Prostor između..., pa Pero - urbani mobilijar s telefonskim govornicama, tipska nadstrešnica s gradskim informacijama, oglasnim stupom i telefonskim govornicama za Grad Zagreb, Gradski kiosk za tisak i cigarete sa citylightom, Gradski kiosk i gradski spremnici korisnog otpada... Mnogo ga toga zanima.

image

Boško Budisavljević

/Facebook/boško Budisavljević
image

Boško Budisavljević

/Facebook/boško Budisavljević

U intervjuu za Jutarnji list iz 2024. Budisavljević je pričao o standardu stanovanja.

"Veliko istraživanje baziralo se na 500 snimljenih postojećih stanova s ljudima koji tu stanuju, s namještajem koji imaju i s anketama kako provode dan. Bili smo na terenu, razgovarali s ljudima. I ja sam na temelju toga onda napravio standard stana. Podijelili smo stanove za privremene, standardne i izvanstandardne. Privremeni su bili da ljude koji se doseljavaju sa sela prihvate, ne za stalno. No pokazalo se da su inicijalno privremeni stanovi postali ljudima trajni, odnosno da su ti ‘nesretnici‘ koji su došli u privremene stanove tu ostali cijeli život", rekao je te prokomentirao promjene u standardu življenja.

image

Boško Budisavljević

/Facebook/boško Budisavljević
image

Boško Budisavljević

/Facebook/boško Budisavljević

"U Malom Vatikanu je dvosobni stan, 90 kvadrata, bio predviđen za bračni par sa sluškinjom. Sluškinja više nema, danas se za jedan bračni par s jednim djetetom u pravilu predviđa 60 kvadrata. Mali Vatikan, gdje ja dakle živim, bio je predviđen za srednju klasu i službenike. Dvoje ljudi koji oboje rade ili su službenici ili su profesori u školi. Oni su cijelu jednu plaću davali za najamninu, a od toga su živjeli, ali su živjeli u 90 kvadrata. Mislim da je ovo rekao Zoran Milanović: ako nekome hoćete riješiti ovaj demografski problem, dajte ljudima besplatno stanove. Neće vam nitko otići van. Svi će ostati. Nije ideja priuštivog stanovanja tako da čovjeku pomogneš nekakvom crkavicom, i onda mora 30 godina otplaćivati taj stan. Tako da je to potpuno besmisleno. E, dakle, ako tako treba stambena reforma, prvo nudi standard stana kakav je potreban, a drugo - dajte ljudima besplatno stan".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. svibanj 2026 16:45