Godina 2014. u likovnom pogledu nije započela najsretnije. Teško se uopće prisjetiti vizualnog događaja koji bi nas ozbiljnije prodrmao.
Pred sam kraj godine zaredale su izložbe koje su, nakratko, uspjele da povjerujemo u to da mi, koji živimo u Zagrebu, živimo u velikom gradu: impresionisti predvođeni Augusteom Renoirom i Claudeom Monetom, pa Joan Miró, Julije Knifer, Guercino... nizale su se dojmljive pozivnice, dan za danom. Naposljetku se pokazalo da nije sve kako se čini pa smo, primjerice, od Joana Miróa vidjeli samo stvaralaštvo iz posljednjih desetak godina njegova života. Tema iz kulture o kojoj su gotovo svi razgovarali, nizali su se argumenti za i protiv, nova je Muzička akademija koju je, po nekadašnoj zgradi Ferimporta Stanka Fabrisa, oblikovao arhitekt Milan Šosterič.
Osim ove, nekih ozbiljnijih polemika nije bilo. Bila je jedna rasprava oko slikara mlađe generacije naslonjenih na figuraciju, vezana uz Salon mladih, koja je skrenula u besmisleno nastojanje definiranja razlika između slikarstva i videa danas. Pamti se i duhovitiji pokušaj da se naloži kiparu Denisu Kraškoviću, da njegove skulpture neandertalaca u Krapini budu više “realistične”. Osim navedenog, zapravo trivijalnog, likovna je zajednica po većini pitanja odlučila šutjeti.
Dobra vijest za 2015. jest da će u hrvatskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu nastupiti Damir Očko, jedan od perspektivnijih umjetnika mlađe generacije, a da nova izložbena sezona započinje Foto Tonkom, fantastičnomgospođom art decoa, izložbom u Klovićevim dvorima.
Strana izložba godine: Impresionisti u Klovićevim dvorima
Iako je po zvučnosti i dobro odrađenom PR-u izložba Joana Miróa u Umjetničkom paviljonu bila u prvom planu ove jeseni, ispalo je da smo vidjeli samo djela iz njegove kasnije faze. Izložba “Normandija. Rađanje impresionizma” kustosa Alaina Tapiéa u Klovićevim dvorima samozatajnija je, no mnogo bolja. Djela su to umjetnika poput Claudea Moneta ili Eugenea Bodina, mahom malih formata, no upravo su to slike koje su umjetnici radili za sebe, za svoju dušu, a ne za nastup na Salonu. U intimnosti slika koje su stvarali neopterećeni tržištem, adut je izložbe. Tapié je, istražujući djela nastala u Normandiji, srušio mit da je impresionizam rođen 1872. godine u luci Le Havre kada je Claude Monet naslikao “Impresiju”. Dapače, dokazao je da prve slikarske impresije datiraju mnogo ranije, u dvadesete godine 19. stoljeća. I da jedno od najvažnijih mjesta na kojima je nastao impresionizam nije Pariz, već farma Saint-Siméon, mjesto veličanstvenog susreta mora i rijeke, gdje su dolazili umjetnici i književnici bježeći iz Pariza i od industrijalizacije i miješali se sa seljacima i ribarima. Od devedeset djela na izložbi, petnaest ih je naslikano na farmi.
Kustosice godine:
WHW
U muzeju Reina Sofia u Madridu, kat ispod angažirane antiratne “Guernice” Pabla Picassa, angažiranu međunarodnu izložbu “Stvarno korisno znanje” priredila je kustoska skupina WHW: Sabina Sabolović, Nataša Ilić, Ana Dević i Ivet Ćurin. Kustosice su svoju suradnju započele izložbom vezanom uz 152. godinu Komunističkog manifesta, nastavile na međunarodnom Bijenalu u Istanbulu, i koje vode zagrebačku galeriju Nova, pozvale su niz suvremenih umjetnika koji se bave teškim pitanjem ravnopravne distribucije znanja danas. Izložba se oslanja na pojam koji su početkom 19. stoljeća koristili radnički klubovi u Velikoj Britaniji, čija je namjera bila da se suprotstave obrazovanju koje su za radnike organizirali vlasnici tvornica, a glavna im je motivacija bila efikasnija proizvodnja.
Među izlagačima su i Mladen Stilinović te Jacob Appelbaum, suradnik najpoznatijeg “zviždača” na svijetu Edwarda Snowdena, zatim Chto Delat, Daniela Ortiz, Phil Collins... Polemiku u španjolskoj javnosti izazvao je rad “Kutija šibica” umjetnica “Mujeres Públicas”, o pitanju pobačaja u Latinskoj Americi.
Projekt godine:
Tema heroji, galerija 90-60-90
U tvornici pogona Jedinstvo kustosica Marijana Stanić pokrenula je projekt koji poziva suvremene umjetnike da se očituju po sljedećem pitanju: postoje li u današnjem društvu heroji, i ako postoje, kako ih definirati. Odnosno, “jesu li strastvene kolektivne identifikacije s herojima nešto što je protivno razumijevanju i funkcioniranju društva danas”. Igor Grubić, čiji je rad izložen i u njujorškom izložbenom prostoru P.S1., u sklopu ciklusa koji govori o herojima, pokazao je dokumentarni film “Spomenik”, koji se bavi uništenim modernističkim spomenicima iz socijalizma. Rad Sanje Iveković “Na barikadama” nastao je na temelju južnokorejske “Pjesme ljubavnika”, napisane 1980. tijekom masakra u Gwangjuu, Trenutačno se može pogledati sjajna izložba “Lostland” mladog slikara Pavla Pavlovića, s motivima koji graniče s nadrealnim. Izlagali su i Nicol Hewitt, Martina Mezak, Dan Oki, Jelena Jureša...
Izložba mladog umjetnika godine:
Zlatan Vehabović, Prokleta posada, Lauba
Dvije su “ziheraške” izložbe koje je nemoguće izbjeći u ovom pregledu: Knifer i Vehabović. Knifer je Knifer, a koliko god se trudila, naprosto nisam mogla pronaći kompaktniju i promišljeniju izložbu mladog autora od one Zlatana Vehabovića, “Prokleta posada”, koja je na samom početku prošle godine bila u Laubi. Ima devet slika, što je najopširniji umjetnikov ciklus do sada, nastale su na temelju škotske pjesme “My Donal”. Naslovna slika “Prokleta posada” pokazuje četvoricu muškaraca na malenom čamcu usred smaragdno zelenog mora, boje kakve se rijetko viđa u suvremenoj umjetnosti.
Izložba je također bila i u njujorškoj galeriji Marc Straus.
Izložba godine:
Julije Knifer u Muzeju suvremene umjetnosti - retrospektiva
Iva Radmila Janković, Zvonko Maković i Ana Knifer, povjesničarka umjetnosti i kći Julija Knifera, autori su retrospektivne izložbe slikara, na svojim počecima protagonista Gorgone, kasnije umjetnika koji je dobar dio života proveo u Parizu, djelomice i zbog nerazumijevanja okoline. Tamo je i umro 2004. Deset godina kasnije, na otvorenje umjetnikove izložbe u MSU došlo je mnoštvo posjetitelja.
Izložba koja je otvorena na jesen zvala se “Bez kompromisa”. Iz današnje je perspektive jasno da je upravo tako, beskompromisno, stvarao, a na ovaj je način i postavljena retrospektiva; isključivo s odabranim kapitalnim djelima Julija Knifera.
Uz slike s motivima meandra, forme koja je zahvaljujući Kniferu definirala suvremenu hrvatsku povijest umjetnosti i njezin je najeksplicitniji simbol, izložen je i izbor “Autoportreta”. Crteži na kojima umjetnik bilježi vlastito lice, no bez ikakva vidljiva izraza, nastali su između 1949. i 1952. godine.
Upravo se na “Autoportretima”, kojih je 120, mogu pronaći začeci Kniferove težnje za ponavljanjem, koja je u proljeće 1960. godine i dovela do menadra. Meandar je, dokazala je izložba, uspio Knifera dovesti do željenog cilja, a to je beskonačnim ponavljanjem postići apsurd. Apsurd je Knifer, kojemu je Samuel Beckett bio među omiljenim piscima, smatrao područjem potpune slobode. Bili su izloženi i “Banalni dnevnici” koje je umjetnik vodio svakodnevno, ključno važni za čitanje njegova djela.
Arhitektonski projekt godine:
Mikelić-Vreš
Histria Aromatica
“Histria Aromatica” rad je mladog arhitektonskog studija Mikelić-Vreš koji su već jednom dobili nagradu za najbolji arhitektonski projekt, “Viktor Kovačić” za hotel Well, uz Terme Tuhelj. “Histria Aromatica” konkurira za nagradu Kovačić, ali i za europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe. Smještena je uz zaselak Pižanovac, četiri i pol kilometara od Bala, iznad sela, na donedavno zapuštenom brdu, i sjedište je agrikulturno-turističkog kompleksa, na sto tisuća kvadratnih metara, s ljekovitim, aromatičnim autohtonim i začinskim biljem. Prepoznatljiv su rukopis arhitekata prozori koji nisu pravilno raspoređeni, niti su jednaka oblika, i kosi krov. Inače, privatni je vlasnik u ovaj projekt uložio tri milijuna eura.