Spomenicima ne treba vjerovati”, prema filmu Dušana Makavejeva iz 1958. (podsjetimo, u filmu je riječ o ženi zavedenoj spomenikom) nazvana je izložba u prostoru Nottingham Contemporary, za koju se najavljuje kako je riječ o najvećem predstavljanju umjetnika iz bivše Jugoslavije ikad održanom u Velikoj Britaniji. Izložba tematizira i širu, pop kulturu, pa će se uz umjetnike kao što su Goran Trbuljak, Tom Gotovac ili Marina Abramović naći i djela autora koji su rjeđe istraživani u ovom kontekstu, poput Vere Fischer, ali i bandovi Idoli, Disciplina kičme, Šarlo Akrobata, Laibach, Ekatarina Velika, te filmski redatelji, pa će se osim spomenutog Makavejeva, prikazati i filmovi Želimira Žilnika. Tema je i crni val jugoslavenske kinematografije, vrlo otvorena krika sistema.
Izložba koja se otvara u siječnju, u nottingahmskoj galeriji, čija je kustosica Lina Džuverović, podijeljena je u četiri glavne teme: “Javni prostori i Titova prisutnost”, “Socijalizam i klasne razlike”, “Drugarica-superžena” te “Utopijski konzumerizam i subkulture”.
Odnos prema Titu
Lina Džuverović nezavisna je kustosica koja je odrasla u Ljubljani, živi u Londonu, gdje je studirala na Royal College of Art, povremeno predaje na sveučilištu u Readingu te je, među ostalim, studirala i na Central Saint Martins College of Art and Design. Za nju smo čuli, primjerice, kada je radila retrospektivu Sanje Iveković u Londonu te kada je uz izložbu “The World Goes Pop” u londonskoj galeriji Tate kustosicu Jessicu Morgan uputila na rad Borisa Bućana, koji je potom i uvršten.
Ovo joj je do sada najveći projekt.
Prvi dio izložbe u Nottinghamu, koji istražuje kompleksan odnos stanovnika tadašnje Jugoslavije prema Titu, obuhvatit će mnoge eksponate iz Titove privatne kolekcije koji se sada nalaze u Muzeju historije Jugoslavije. Tako će se na izložbi, uz djela najvećih umjetnika epohe, koje obuhvaća ova izložba, dakle, od šezdesetih do osamdesetih, naći i mnogi predmeti koje je Tito dobivao na poklon. Podsjetimo, dio smo te kolekcije imali prilike vidjeti i mi, u galeriji Klovićevi dvori, iz istog beogradskog muzeja, bilo je tu svega, od tepiha s uzorkom leoparda, do noževa koje je dobivao, pisama, makete proteze koju je dobio od udruženja zubara, uglavnom, niza poklona koji su radnici nosili drugu Titu, preko cijele zemlje, kako bi mu ju uručili na rođendan.
U drugom dijelu, “Socijalizam i klasne razlike”, tema su radnici i umjetnici, visok postotak nezaposlenosti, prijetnja socijalističkim idealima, studentski protesti i etničke napetosti.
Naslovnica albuma grupe VIS Idoli
‘Drugarica superžena’
“Drugarica superžena” bavi se, navodi se dalje, “kompleksnim pitanjima odnosa prema ženi u bivšoj Jugoslaviji, gdje su novi zakoni o ravnopravnosti spolova postojali paralelno s patrijarhatom u privatnim sferama. Porast interesa za film te za magazine i reklame uveo je novu ulogu žene – seks simbol”.
Ovdje je vrlo značajnu ulogu, u umjetničkom smislu, odigrala Sanja Iveković. Od njenih radova izložit će se, među ostalim, “Double life”, “Woman in art”, “Sweet Violence”, ili “Gen XX”, u kojem putem novinskog oglasa prikazuje slike profesionalnih modela, no popratni tekst nije posvećen tim modelima, nego narodnim junakinjama, Nadi Dimić ili Ljubici Gerovac.
Zadnje poglavlje, “Utopijski konzumerizam i subkuktura”, istražuju punk i psihodeliju u pop kulturi te naposljetku i Novi val.
Trend u umjetnosti
Na izložbi je više od 100 radova, izlagat će se, uz spomenute umjetnike, i djela Mladena Stilinovića (uz Sanju Iveković naš najzastupljeniji autor na međunarodnoj sceni), potom Avgusta Černigoja, Katalin Ladik, grupe OHO, Svena Stilinovića, Raše Todosijevića, Milice Tomić...
Bavi se i utjecajem komunističkog sistema na umjetnost, autorima koji su se 60-ih godina prošlog stoljeća okrenuli konceptualnoj umjetnosti, odnosno novim umjetničkim praksama, umjetnicima koji su se okupljali oko studentskih centara u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, zainteresiranima za pop muziku, hipi kulturu, za kritiku društva u kojemu žive.
Avgust Černigoj: Guerra Fondai,
Galerija Černogaj, Lipica
Umjetnice Marina Abramović i Sanja Iveković imale su samostalnu izložbu u vrlo prestižnoj njujorškoj MoMA-i, taj je muzej otkupio i djela mnogih umjetnika s ovog područja, uz to što je i priredio izložbu na kojoj je jedna od centralnih tema istočnoeuropska umjetnost, a slično čine i londonski Tate i pariški centar Pompidou. Strani fotografi sve češće izlažu fotografije spomenika nastalih na području bivše Jugoslavije, čiju inovativnost, pa i apstraktnost, ponovno otkrivaju, tako da se može reći da je privrženost umjetnosti s ovih prostora svojevrsan trend.
To isto razdoblje skloni smo i mi sami kustoski preispitivati. No, tema u ovom obimu, kroz oči kustosice koja je i sama protagonist s ovih prostora, koja sprema i disertaciju o jugoslavenskom popu, do sada nije nikada na ovakav način obrađena.