ZAGREB - O izložbi Vlaha Bukovca, koja je ovog ljeta otvorena u Den Haagu, više se u medijima pisalo zbog slika u privatnom vlasništvu - “Krista na odru” Nadana Vidoševića i “Krpanja mreže” Ive Sanadera, manje zbog nove koncepcije Igora Zidića u pristupu Bukovčevu opusu. U Nizozemskoj ju je potom posjetilo više od 50 tisuća ljudi, koje pretjerano ne zanimaju ni Vidošević niti Sanader, a imala je i zapaženog odjeka u nizozemskim medijima.
Kolekcionarska želja
Ponešto zbog svoje dopadljivosti, a više zbog Bukovčeve snage i zbog činjenice da su slike iz tog razdoblja u posljednje vrijeme kolekcionarima u svijetu postale najomiljenije. Tako su, primjerice, impresionisti nakon dugo vremena na aukcijama preuzeli palicu od suvremene umjetnosti, kao sigurnije ulaganje. A upravo kolekcionari sve više nameću ukus posjetiteljima izložbi.
Iz istih je razloga Bukovac naš najskuplji slikar, čiji radovi na mnogobrojnim aukcijama u Sotheby’su i Christie’su postižu cijene i preko 100 tisuća eura.
Pucanj u sigurno
Bukovac je, posvjedočit će svi hrvatski galeristi, jedan od rijetkih, ako ne i jedini umjetnik čija slika neće niti jedan dan ostati na čekanju. Dapače, mjesecima se unaprijed preko artpricea i sličnih pretraživača gleda nude li se bilo gdje u svijetu slike cavtatskog majstora, a budući da je dugi niz godina živio po raznim dijelovima svijeta, i uz to je poznat po hiperprodukciji, to nije jednostavan posao.
Bukovac je, dakle, pucanj u sigurno, pa se unaprijed može predvidjeti i hoće li izložba u Klovićevim dvorima, koja se otvara 2. veljače sa 99 umjetnikovih slika, biti među posjećenijima. Neke od tih 99 slika hrvatska će publika imati prilike prvi put vidjeti uživo. “Nove” radove za nas su izdvojile ravnateljica Klovićevih dvora Vesna Kusin i ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić. Među njima su akt “Ružičasti san”, koji je posuđen s Kraljevskog dvora u Beogradu, portreti Franje Solara i Ivane Solar, iz anonimne privatne zagrebačke zbirke, zatim portret Ivana Vrankovića, iz zbirke iz Starigrada na Hvaru, te “Luksemburški park”, ostavštine Cvite Fiskovića.
Golema produkcija
No, zvijezda izložbe zasigurno će biti “Velika Iza”, koja je inače u privatnoj kolekciji pravnika i diplomata Pavla Beljanskog u Novom Sadu. Riječ je o sjajnoj slici kojom tada mlad, siromašan i nepoznat umjetnik Bukovac započinje niz aktova. Prikazana je ljepotica koja se lijeno i nezainteresirano izvija, dok je služavka kupa i povlači draperiju po njoj. Ispred nje je naslikana zvijer. Inspirirana je jednom pripovijetkom, a pozirala mu je poznata pariška kurtizana, blijede puti i tamne kose koja promatrača gleda direktno u oči, što se za ono doba smatralo jako naprednim.
Najveća je Bukovčeva snaga upravo u portretima. Uz vještu ruku, odnosi se to prije svega na sjajnu psihologizaciju likova. Pri pogledu na portret ponešto zabrinutog, ali samouvjerenog Ivana Vrankovića, teško je zamisliti da je ova slika koja promatraču sve govori o portretiranom, nastala u razdoblju umjetnikove najveće produkcije. Ostalo je zabilježeno kako je Bukovac kroz samo godinu dana znao naslikati i po stotinu portreta, dakle, u prosjeku sedam mjesečno.
Umjetnik koji je rođen u jako siromašnoj obitelji, koji je u mladosti gladovao i radio razne poslove da bi preživio, a kasnije sam održavao veliku obitelj, jednom, kad je njegov talent prepoznat, ni jednu narudžbu nije odbijao. No, zato je i dobro živio pa je u Zagrebu sagradio trokatnu palaču s ateljeom u vrtu.
Tadašnja sudbina njegovog rada gotovo je identična umjetnikovoj sudbini danas, više od sto godina kasnije. Bukovac možda nije najomiljeniji umjetnik s reprodukcija na goblenima i bombonijerama, ta čast pripada sladunjavijim opusima poput Otona Ivekovića ili Ljubomira Šestića, no zato je miljenik onih s velikom platežnom moći. Imati doma originalnog Bukovca stvar je prestiža, poput posjedovanja originalnog Rolexa.
Umjetnik i brand
Je li mu to naštetilo? Zapravo i nije. Usprkos spomenutoj velikoj produkciji, nema ni jednu sliku na kojoj je stvarno spustio svoju razinu. On je jedan među rijetkima koji je taj samonametnuti tempo jednostavno mogao održati. Isto vrijedi i danas: možda se Bukovac u javnoj percepciji, nažalost, više tretira kao brand, a manje mu se pristupa kao slikaru, no prava izložba može i to promijeniti.
Obitelj Glen daruje muzej u Cavtatu
Ako treba tražiti manu izložbi, onda je to u naslovu - “Hrvatski kozmopolit”. Opisnom frazom želi se zapravo pokazati da je umjetnik, rodom iz Cavtata, živio po cijelom svijetu. U Cavtatu će inače krajem veljače biti predstavljena Bukovčeva djela iz kolekcije Glen, koja također javnost niije imala prilike vidjeti. Riječ je o deset jako vrijednih slika koja su pokćerka Bukovčeva sina Aga, lady Zorica Glen i njezin suprug sir Alexander, darovali umjetnikovu memorijalnome muzeju, koji se nalazi u sklopu njegove rodne kuće.