Krešimir Ivaniš, nekadašnji profesor na Fakultetu arhitekture i član komisije HHO-a za sportske građevine, za Jutarnji list komentira intervju s arhitektonskim studijem 3LHD, kojeg je vodila Korana Sutlić, a objavljen je prošle subote. Dio na koji se Krešimir Ivaniš referira, odnosi se na slučaj projekta hotela Valkane u Puli, koji bi se trebao podići na lokaciji nekadašnjeg kamenoloma, a uoči najavljenog referenduma o tom projektu. Arhitekti iz ovog su studija rekli, podsjetimo, kako se bura digla i prije nego što su predstavili projekt, te da ih smeta neiznošenje relevantnih činjenica.
Kako je rekao, podsjetimo, Silvije Novak: "Priča se o rušenju šume, a urbanistički plan i naš projekt predviđaju samo gradnju hotela u ‘kavi‘, rupi kamenoloma, na prostoru gdje nema nijednog stabla, bez zadiranja u prostor šume", a Marko Dabrović se nadovezao: "oponenti projekta govore o greenfield investiciji, međutim, ovo je brownfield investicija par excellence. Svi razvojni planovi predviđaju sanaciju ovakvih zona. Nema veće devastacije okoliša i prirodnog staništa od ovog koje je nastalo prije više od sto godina otvaranjem kamenoloma".
Tekst Krešimira Ivaniša prenosimo u cjelosti:
Vezano za projekt hotela Valkane u Puli autori projekta 3LHD u nedavnom intervjuu u Jutarnjem listu rekli su da "... oponenti projekta govore o greenfield investiciji, međutim, ovo je brownfield investicija par excellence", aludirajući na to da će se gradnjom hotela sanirati kava preostala od iskopa. To je nerelevantno: kava je nastajala od 20-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme gradnje kupališta Stoja kad se tu vadila sirovina za cement, znači prije sto godina, i već je zarasla. Obrasla je spontanim raslinjem i dio je rekreacijskog, nogometnog i teniskog igrališta. Graditi hotel i park na mjestu javnog i etabliranog rekreacijskog centra nije ni sanacija niti brownfield investicija.
Nadalje, 3LHD u intervjuu su istaknuli: "Mi ne sudjelujemo u politici. Politika bi se manje trebala baviti strukom. Ona bi trebala prihvaćati ili neprihvaćati mišljenje i stav struke, a ne kreirati ga." Sažeta i optimistična definicija politike u demokraciji je: istraživanje, artikulacija i zaštita javnog interesa/dobra. Arhitektura i urbanizam su vrlo vidljivi proizvodi politike, a arhitekti i stručno i politički odgovorni i investitoru koji ih angažira i polisu u kojemu djeluju.
Oduvijek su arhitektima trebali patroni i investitori: faraoni, kraljevi, pape, moćnici, ali i svi oni su trebali arhitekte. Bez te sprege nema povijesti umjetnosti. Naricanja o profesionalnoj etici, stručnom moralu dionika u demokraciji, sustavu koji teži idealu treba koliko je moguće zamijeniti kriterijima stručne odgovornosti: i projektanata i upravnog aparata koji rješava dozvole i koji bi trebao na vrijeme ocjenjivati namjeravane projektne programe koji zadiru u javni prostor.
Na primjeru Valkane radi se o zamjeni teza: zonu sporta i rekreacije investitor i 3LHD pretvaraju u park, ne kao ponudu javnosti, nego kao vizualnu zaštitu i štafaž hotelu. Postojeća javna nogometna i teniska igrališta bila bi neprimjereno susjedstvo hotelu visoke kategorije.
Mislim da je bitka za Valkane već odlučena davnom revizijom prostorne dokumentacije koja je pravno, nažalost, regularna. Bilo bi mi drago da nisam u pravu i da namjeravani referendum ne bude uzaludan.